U sobi je nastao muk. Sestra je istog trenutka ustala iz muževljevog krila, a lice joj je problijedjelo.

„Kakve poruke? O čemu ti pričaš?“, promucala je.

Muž je izvadio telefon i spustio ga na sto.

„Hoćeš ti da im kažeš ili ću ja?“

Majka je zbunjeno gledala čas u njega, čas u sestru. Ja sam stajala pored vrata, nesposobna da izgovorim bilo šta.

„Dok sam prošlog mjeseca ležao u bolnici, tvoja sestra mi je pisala da dođe da me obiđe. Mislio sam da je zabrinuta. A onda je počela da šalje poruke koje nemaju nikakve veze s mojim zdravljem.“

Sestra je skočila prema telefonu.

„Nemoj da čitaš! To je privatno!“

„Privatno?! A moj brak ti nije privatan?“, viknula sam.

Muž je otvorio prepisku. Sestra mu je pisala da zaslužuje ljepšu ženu, da sam se zapustila i da bi s njom imao mnogo uzbudljiviji život. Poslala mu je i nekoliko provokativnih fotografija.

Ali najgore je tek slijedilo.

„Ako ti dosadi moja sestra, znaš gdje živim. Ona nikada neće saznati“, pročitao je muž naglas.

Majka je pokrila usta rukom.

„Reci da ovo nije istina!“, povikala je na sestru.

Umjesto da se izvini, sestra je počela da plače i viče kako je oduvijek živjela u mojoj sjenci.

„Uvijek si ti bila dobra kćerka! Ti si završila fakultet, ti si se prva udala! Meni su svi samo govorili da se ugledam na tebe!“

Nisam mogla da vjerujem šta slušam.

„Pa si zato odlučila da mi uzmeš muža?“

„Nisam ga uzela! A i da jesam, šta onda? Pogledaj se!“

Tada je moj muž toliko snažno udario dlanom o sto da su čaše zazveckale.

„DOSTA! Nikada nisam pokazao interesovanje za tebe! Rekao sam ti da prestaneš i sačuvao poruke jer sam znao da ćeš jednog dana pokušati da okreneš priču!“

Pogledala sam ga povrijeđeno.

„A zašto meni nisi rekao?“

Spustio je pogled.

„Mislio sam da će prestati. Nisam htio da ti uništim odnos sa sestrom.“

„A pustio si me da sjedim s njom za istim stolom i vjerujem joj!“

Nije imao odgovor.

Otac, koji je do tada ćutao, ustao je i rekao sestri da napusti kuću. Ona je zgrabila jaknu, opsovala nas sve i zalupila vratima.

Majka je počela da plače, ali ovog puta nisam ostala da je tješim.

Muž i ja smo otišli kući bez ijedne riječi.

Te noći smo se prvi put poslije mnogo godina ozbiljno posvađali. Rekla sam mu da me nije prevario, ali da me jeste iznevjerio ćutanjem. Priznao je da je pogriješio i nije pokušavao da se opravdava.

Trebali su nam mjeseci da ponovo izgradimo povjerenje.

Sa sestrom od tada ne razgovaram. Nekoliko puta je preko majke pokušala da mi poruči da je bila pijana i da nije mislila ozbiljno.

Ali poruke je slala danima, potpuno trijezna.

Najviše me boli što sam godinama vjerovala da me sestra voli uprkos našim svađama.

Danas znam da me nije mrzila zbog mog izgleda, kilograma ili braka. Mrzila me je zato što je bila uvjerena da će postati srećna tek kada meni oduzme ono što imam.