„ZNAČI, TI SI STVARNO NEVINA? PA ŠTA SI RADILA SVE OVE GODINE, ČEKALA PRINCA NA BIJELOM KONJU?!“, izgovorio je Marko i počeo da se smije.

Osjetila sam kako mi lice gori. Pokušala sam da se nasmijem, ali su mi oči već bile pune suza.

„Mislila sam da mogu biti iskrena s tobom“, rekla sam.

„Ma nemoj se ljutiti! Samo mi je nevjerovatno da žena poput tebe nikada nije imala muškarca. Jesi li sigurna da s tobom nešto nije u redu?“

Te riječi su me pogodile jače od svih uvreda koje sam slušala u školi.

Uzela sam torbu i krenula prema vratima. Pokušao je da me zadrži, govoreći da se samo šalio, ali nisam željela da ostanem.

Sutradan me je pozvala prijateljica Jelena.

„Moram nešto da ti kažem. Marko je sinoć u našem društvu pričao da si nevina. Svi su se smijali!“

Noge su mi se odsjekle. Čovjek kojem sam prvi put otvorila dušu pretvorio je moju najveću nesigurnost u zabavu za društvo.

Te večeri poslao mi je poruku: „Nemoj da dramiš. Treba da budeš srećna što sam uopšte htio nešto s tobom.“

Nisam mu odgovorila.

Nekoliko dana kasnije otišla sam na proslavu godišnjice mature. Tamo sam srela Nikolu, momka koji me je u srednjoj školi najviše ponižavao.

Prišao mi je s osmijehom.

„Ne mogu da vjerujem koliko si se promijenila! Bila si najružnija djevojka u razredu, a sad izgledaš kao manekenka! Moramo na piće!“

Pogledala sam ga i rekla: „Zanimljivo kako me sada svi primjećujete, a nekada ste se stidjeli da sjedite pored mene.“

Nasmijao se, kao da su godine ponižavanja bile obična dječja šala.

Tada sam shvatila koliko sam dugo pokušavala da dokažem tim ljudima da vrijedim.

Narednih mjeseci počela sam da izlazim bez pritiska da nekome moram da se dopadnem. Upoznala sam Stefana, nastavnika istorije, preko zajedničke prijateljice.

Nije me zasipao komplimentima niti požurivao. Poslije dva mjeseca zabavljanja ispričala sam mu svoju prošlost i priznala da sam nevina.

Srce mi je lupalo dok sam čekala reakciju.

„I?“, upitao je.

„Kako misliš, i?“

„Pa ništa. Zar misliš da ću te zbog toga manje voljeti?“

Prvi put nisam osjetila stid.

Nismo odmah postali intimni. Trebalo mi je vremena da se opustim i povjerujem da me neko zaista želi.

Šest mjeseci kasnije prvi put sam bila s muškarcem kojeg sam voljela. Nije bilo onako savršeno kao u filmovima, ali bilo je nježno, iskreno i bez straha od ismijavanja.

Danas imam 31 godinu. Stefan i ja živimo zajedno i planiramo vjenčanje.

A Marko? Nedavno mi je ponovo pisao, pitajući jesam li još slobodna.

Odgovorila sam mu: „Nisam. A čak i da jesam, za tebe nikada više ne bih bila dostupna.“

Godinama sam mislila da sa mnom nešto nije u redu zato što sam nevina. Danas znam da moj najveći problem nikada nije bio nedostatak iskustva, nego to što sam dopuštala pogrešnim ljudima da određuju koliko vrijedim.