Imala sam 24 godine kada sam ga upoznala na moru. Bila sam sa prijateljicama, on sa svojim društvom, i sve je počelo sasvim bezazleno. Jedno veče smo sjedili u istom kafiću, započeli razgovor i već narednog dana tražio je moj broj. Bio je iz Sarajeva, ja iz Bratunca, i oboje smo govorili da ne tražimo ništa ozbiljno.

Kad smo se vratili kući, očekivala sam da će sve ostati samo lijepa uspomena sa mora. Međutim, počeli smo da se čujemo svaki dan. Ujutro bi mi prvi poslao poruku, uveče bismo razgovarali dok jedno od nas ne zaspi. Poslije nekoliko sedmica već smo planirali kada ćemo se vidjeti.

Prvi put je došao kod mene nakon mjesec dana. Bio je pažljiv, miran i sasvim drugačiji od muškaraca koje sam ranije upoznavala. Donio je cvijeće mojoj majci, igrao se sa sestrinim djetetom i ponašao se kao da me poznaje godinama. Moja majka mi je poslije rekla da me dugo nije vidjela tako sretnu.

Vrlo brzo je počeo da dolazi skoro svaki vikend. Nekad bih ja išla u Sarajevo, nekad bi on dolazio kod mene. Upoznala sam njegovu sestru i nekoliko prijatelja. Nikada mi nije dao razlog da sumnjam da u njegovom životu postoji još neka žena.

Poslije šest mjeseci veze već smo pričali o tome kako bi izgledalo da živimo u istom gradu. Govorio je da bi mogao da potraži posao bliže meni, a ja sam prvi put ozbiljno razmišljala da napustim Bratunac i preselim se u Sarajevo.

Jednog petka pozvao me je i rekao da ima iznenađenje za mene. Rekao je da dođem ranije u restoran u kojem smo nekoliko sedmica ranije obilježili šest mjeseci veze.

Bila sam ubijeđena da će mi možda pokloniti prsten. Čak sam taj dan kupila novu haljinu i prijateljici rekla da imam osjećaj da će se dogoditi nešto veliko.

Kada sam ušla u restoran, odmah sam ga ugledala.

Sjedio je za stolom uz prozor.

Ali nije bio sam.

Preko puta njega sjedila je djevojka mojih godina. Na stolu ispred njih bila je njihova zajednička fotografija.

Zastala sam nekoliko metara od stola i nisam znala da li da priđem ili da izađem.

On je prvi podigao pogled i vidio me.

Lice mu je u trenutku problijedilo.

Djevojka se okrenula prema meni i pitala:

„Jesi li ti ona iz Bratunca?“

Tada sam prvi put shvatila da ona zna za mene.

Prišla sam stolu i pitala šta se dešava.

Ona je ustala, uzela fotografiju i pružila mi je. Na njoj su njih dvoje bili zagrljeni ispred jedne kuće. Na poleđini je rukom bio napisan datum od prije skoro dvije godine.

„Ja sam mu vjerenica“, rekla je. „Vjenčanje nam je trebalo biti za tri mjeseca.“

Nisam mogla da izgovorim ni riječ.

Pogledala sam njega i čekala da kaže da nije istina.

Nije rekao ništa.

Tek nakon nekoliko trenutaka priznao je da su zajedno skoro četiri godine. Rekao je da su posljednjih mjeseci imali probleme, da se udaljio od nje i da je mene upoznao baš u periodu kada je mislio da će njihova veza završiti.

Pitala sam ga samo jedno:

„Ako si znao da je gotovo, zašto si joj kupio prsten?“

Djevojka je tada spustila pogled.

On je ćutao.

I tada sam shvatila da nije planirao da ostavi nju.

Ali nije planirao ni da ostavi mene.

Mjesecima je živio dva potpuno odvojena života.

Meni je govorio da vikendom dolazi zbog mene, a njoj da zbog posla često mora van Sarajeva. Kada bih ja bila kod njega, ona je mislila da je na službenom putu. Njegova sestra, koju sam upoznala, znala je sve. Kasnije sam saznala da joj je rekao da sam mu „prijateljica iz drugog grada“.

Najviše me nije boljela ni prevara.

Boljelo me je to što sam se mjesecima osjećala sigurno pored čovjeka kojem sam vjerovala toliko da sam bila spremna promijeniti cijeli svoj život zbog njega.

Te večeri djevojka i ja smo izašle iz restorana zajedno.

On je ostao unutra.

Sjele smo na klupu preko puta i pričale skoro dva sata. Upoređivale smo datume, putovanja, vikende i njegove izgovore.

Tek tada smo obje shvatile koliko je dugo lagao.

Ona je iste noći skinula prsten.

Ja sam ga blokirala prije nego što sam stigla kući.

Nekoliko sedmica kasnije pokušavao je da me zove sa drugih brojeva. Pisao je da je pogriješio, da se zaljubio u mene i da je spreman sve ostaviti.

Nisam odgovorila.

Godinama sam mislila da je najveća greška što sam se zaljubila u pogrešnog čovjeka.

Danas znam da nije.

Moja najveća greška bila je što sam njegove lijepe riječi počela da smatram dokazom da ga poznajem.