…mnogo prije nego što sam njega upoznala naučila koliko ljudi lako povjeruju u ono što žele da čuju.

Sve je počelo kada sam na jednom porodičnom ručku upoznala njegovu majku. Bila je stroga žena, opsjednuta ugledom porodice. Već poslije deset minuta razgovora pitala me koliko sam momaka imala.

„O takvim stvarima ne razgovaram“, odgovorila sam.

Ona se nasmiješila i rekla: „Pametna djevojka! Danas je rijetkost pronaći neku koja se čuvala za brak.“

Nisam ništa odgovorila. Nisam ni potvrdila ni porekla. Ali moj budući muž, koji je sjedio pored mene, očigledno je zaključio ono što mu je odgovaralo.

Nekoliko mjeseci kasnije zaprosio me. Imala sam trideset godina i prvi put sam osjećala da sam pronašla čovjeka s kojim želim da ostarim.

Međutim, ubrzo poslije svadbe počeo je svima da priča kako je oženio nevinu ženu.

U početku sam mislila da se šali. Onda sam shvatila da je ozbiljan.

Jedne večeri, dok smo bili kod njegovih roditelja, svekar je podigao čašu i rekao:

„Sine, danas se takve žene zlatom plaćaju!“

Svi su se nasmijali, osim mene.

Kada smo se vratili kući, pitala sam muža zašto iznosi našu intimu pred drugim ljudima.

„Pa zar nije istina?“, upitao je.

„A šta ako nije?“

Osmijeh mu je nestao s lica.

„Kako misliš ako nije?“

Tada sam mu prvi put otvoreno rekla da sam prije njega imala veze, da sam živjela svoj život i da nikada nisam tvrdila da sam nevina.

Skočio je sa stolice.

„ZNAČI, TI SI MENE PREVARILA!“

„Nisam te prevarila. Ti si sam izmislio priču u koju si povjerovao.“

Naredna tri dana jedva je razgovarao sa mnom. Četvrtog dana njegova majka pojavila se na našim vratima.

„Osramotila si nam porodicu!“, vikala je.

Tada sam izgubila strpljenje.

„Vaš sin ima trideset osam godina. Je li i on bio nevin kada se ženio?“

Žena je zanijemila.

Muž je pokušao da me ućutka, ali nisam stala.

„Ako je moja prošlost sramota, zašto njegova nije?“

Te večeri spakovao je nekoliko stvari i otišao kod roditelja.

Poslije sedam dana vratio se. Rekao je da me voli, ali da mu treba vremena da prihvati istinu.

Odgovorila sam mu da problem nije moja prošlost, nego njegovo uvjerenje da žena vrijedi manje zbog života koji je imala prije braka.

Pokušali smo još dva mjeseca. Međutim, svaki put kada bismo se posvađali, ponovo bi spomenuo moje bivše veze.

Na kraju sam podnijela zahtjev za razvod.

Danas, godinu dana kasnije, ne kajem se zbog svojih odluka prije braka. Kajem se jedino što nisam ranije prepoznala čovjeka kojem je mišljenje komšija bilo važnije od žene koju je navodno volio.

A najironičnije od svega?

Čovjek koji se cijelom gradu hvalio da je oženio sveticu, poslije razvoda pričao je da sam ga prevarila.

Nije mogao da prihvati da sam ga ostavila upravo zato što nikada nije naučio razliku između ljubavi i vlasništva.