Spustio je preda me malu kutiju i račune za majčino liječenje. U kutiji nije bio prsten, kao što sam na trenutak pomislila, nego sat koji sam prije mjesec dana prodala da platim prve pretrage. Prepoznala sam ogrebotinu na staklu. „Otkupio sam ga od zalagaonice“, rekao je. „Nisam htio da saznaš prije nego što ti ga vratim.“
Zaboljelo me je što je mjesecima znao koliko nam je teško, a ćutao. Rekla sam mu da račun nije smio platiti iza mojih leđa. „To nije način da mi pokažeš da ti je stalo.“ Klimnuo je. Prvi put nije pokušao da se nasmije i promijeni temu. Ponudio je da razgovaramo sa upravom bolnice i uredimo sve tako da znam šta je plaćeno i da mu, ako budem željela, novac vratim.
Već sutradan u hotelu me je pozvao njegov otac. Na stolu je ležao moj raspored smjena, a pored njega papir o premještaju u drugi objekat. „Moj sin se previše vezao“, rekao je. „Biće lakše da se ne viđate.“ Nisam potpisala. Tražila sam pisano obrazloženje. Kad ga nije imao, uzela sam svoj primjerak rasporeda i izašla.
On me je sačekao kod lifta. Nije znao šta je otac pokušao, a kada je čuo, otišao je u kancelariju. Nisam pošla za njim. Bilo mi je dosta da o mom poslu i životu odlučuju ljudi koji imaju više novca od mene. Predala sam prijavu za stalno mjesto u drugom hotelu, onu koju sam odlagala jer sam se bojala da će mi promjena ugroziti majčino liječenje.
Dobila sam posao. Njegov otac je povukao premještaj tek kada je shvatio da odlazim, ali odluku nisam mijenjala. Sin je došao na moju posljednju smjenu bez skupog poklona i bez obećanja koja nije mogao da ispuni. Pitao je smije li da me izvede na kafu, sada kada više ne radim za njegovu porodicu.
Majka je poslije terapije prvi put sama sišla stepenicama. Sjedila je s nama u kuhinji kad sam joj vratila sat na sto. „Odakle ti?“ pitala je. Ispričala sam joj sve, uključujući i račun. Pogledala ga je pravo u oči i rekla: „Hvala ti što si joj pomogao. Ali nemoj joj nikad oduzeti pravo da sama odluči.“ On je obećao da neće.
Tek tada sam pristala na onu kafu. Nisam znala hoćemo li ostati zajedno. Znala sam da mama ozdravlja, da imam novi posao i da ovaj put, ako se zaljubim, neću morati da biram između ljubavi i dostojanstva.