Nisam otvorila torbu. Spustila sam telefon i krenula prema najbližoj policijskoj stanici, dok su me dva automobila pratila kroz grad. Na prvom semaforu jedan je stao tik uz moj prozor. Vozač je pokazivao da spustim staklo. Umjesto toga nazvala sam policiju, rekla broj ulice i ostala na vezi.

Glas iz torbe nije prestajao da ponavlja da me prate. Pitala sam ko je i šta se nalazi unutra. „Telefon žene koja vam je dala torbu“, odgovorio je. „Prije deset minuta rekla mi je da će, ako joj priđu, pokušati sakriti snimak.“ Predstavio se kao njen brat. Nisam mogla znati govori li istinu, pa sam mu rekla samo da idem prema policiji. Čim sam to izgovorila, veza se prekinula.

Na raskrsnici je drugi automobil pokušao da mi presiječe put. Skrenula sam na prometnu ulicu i zaustavila se pored patrolnog vozila koje mi je krenulo u susret. Muškarci su produžili bez stajanja. Policajci su zapisali njihove tablice, a ja sam im predala torbu onako kako sam je dobila.

Unutra su bili telefon, punjač i mala kamera s memorijskom karticom. Snimak je prikazivao istovar robe iza skladišta benzinske pumpe. Vidjela se i žena koja je torbu ubacila u moj auto: radila je kao knjigovođa za prevozničku firmu. Već je prijavila sumnjive isporuke, ali je tog jutra prepoznala jednog od ljudi koji su joj prethodno prijetili. Na pumpi je čekala brata da dođe po nju.

Policija je pronašla ženu nekoliko kilometara dalje, u zaključanoj kancelariji u koju se sklonila kad je vidjela da je prate. Bila je nepovrijeđena. Muškarce iz automobila zaustavili su na izlazu iz grada. Istražitelji su kasnije od nje i s kartice preuzeli podatke potrebne za postupak. Meni su rekli da sačuvam pozive i da ću dati izjavu o onome što se dogodilo na pumpi i na putu.

Narednog dana žena mi se javila. Izvinila se što me dovela u opasnost. Rekla je da je izabrala prvi automobil u kojem je vidjela nekoga ko može odmah otići, jer su muškarci već ulazili na pumpu. Nisam znala jesam li postupila hrabro; veći dio puta samo sam pokušavala držati ruke mirnim na volanu.

Sedmicu kasnije vratila sam se na istu benzinsku, ovog puta po kafu. Parkirala sam blizu ulaza i pogledala prazno suvozačko sjedište. Nisam mogla zaboraviti strah kad je torba pala u auto. Ali sad sam znala zašto je žena viknula da je ne otvaram: htjela je da snimak stigne do policije, čak i ako nju zaustave.