Djevojka i ja vodili smo ljubav u automobilu

Spustio sam prozor i nekoliko puta blicnuo svjetlima, nadajući se da će shvatiti poruku. Ništa. Auto se zaustavio nekoliko metara od nas, motor je ostao upaljen, a farovi su nam osvjetljavali cijelu unutrašnjost.

Djevojka je nervozno navukla majicu i rekla: „Hajde da idemo.“

Ali mene je uhvatio inat. Došli smo prvi, mjesto je bilo ogromno, a oni su se parkirali baš pored nas. Zato sam smislio nešto potpuno glupo.

Pritisnuo sam sirenu i držao je nekoliko sekundi.

U susjednom automobilu nastala je panika. Vozač je odmah ugasio farove. Djevojka pored mene počela se smijati.

„Jesi li normalan?“

„Sad će otići.“

Nisu.

Umjesto toga, otvorila su se vrata njihovog auta i muškarac je izašao. Krenuo je pravo prema nama.

„Sad si stvarno napravio problem“, šapnula je.

Brzo sam se obukao i izašao. Čovjek mi je prišao, pogledao me nekoliko sekundi, a onda ozbiljno rekao:

„Možeš li prestati da trubiš?“

„Možete li vi da se pomjerite deset metara? Cijeli parking prazan, vi ste stali pored nas.“

Čovjek se okrenuo prema svom automobilu, pa ponovo prema meni.

„Vjeruj mi, nisam ja birao mjesto.“

Tada su se otvorila suvozačeva vrata.

Žena je izašla.

Kada sam joj vidio lice, bukvalno sam prestao disati.

Bila je to starija sestra moje djevojke.

Ona je ugledala mene, zatim automobil iza mene i rukama prekrila lice.

„Nemoguće…“

U tom trenutku izašla je i moja djevojka.

Njih dvije su se samo gledale.

Prvih nekoliko sekundi niko nije progovorio, a onda je moja djevojka prasnula u smijeh. Sestra je prvo pocrvenjela, a onda počela da se smije još glasnije.

Ja sam poželio da propadnem kroz zemlju.

Ali pravi šok tek je slijedio.

Pogledao sam muškarca pored nje i pitao: „Čekaj… zar ti nisi udata?“

Smijeh je momentalno prestao.

Sestra moje djevojke spustila je pogled.

„Jesam.“

Moja djevojka se ukočila.

„Ko je onda on?“

Muškarac je napravio korak unazad i rekao: „Mislim da je najbolje da ja krenem.“

Sestra ga je uhvatila za ruku.

„Ne. Dosta je skrivanja.“

Tada nam je priznala da se već mjesecima razvodi, ali roditeljima još ništa nije rekla. Muškarac pored nje bio je njen novi partner. Krila ga je jer se plašila porodične reakcije.

Te noći niko više nije razmišljao o romantici.

Sjeli smo na haubu mog auta i skoro sat vremena razgovarali. Na kraju nas je sestra pogledala i rekla:

„Dogovoreno? Vi niste vidjeli nas, mi nismo vidjeli vas.“

„Dogovoreno“, rekao sam odmah.

Mjesec dana kasnije okupili smo se kod njihovih roditelja. Usred večere otac je pitao gdje smo se nas četvoro prvi put upoznali.

Pogledali smo se.

Sestra je mrtva hladna odgovorila:

„Na parkingu.“

Moja djevojka se zagrcnula sokom, a ja sam jedva zadržao smijeh.

Od tada smo imali samo jedno nepisano porodično pravilo:

Ako vidiš poznat automobil na zabačenom parkingu — produži dalje.