„Kako to misliš, ko je on?!“ upitala sam, pokušavajući da podignem telefon sa poda.
Muž je bio crven u licu. „TO JE NENAD! ČOVJEK KOJI MI JE PRIJE TRI GODINE UNIŠTIO FIRMU! ZBOG NJEGA SAM OSTAO DUŽAN 40.000 EVRA!“
Zanijemila sam. Znala sam da je muž nekada imao poslovnog partnera koji ga je prevario, ali nikada mi nije pokazao njegovu fotografiju. Nenad mi se predstavio kao vlasnik građevinske firme.
„To nije moguće! On mi je rekao da te uopšte ne poznaje!“
Muž se gorko nasmijao. „Naravno da ti je tako rekao! A znaš li ko mi je jutros poslao vaše fotografije? ON LIČNO!“
U tom trenutku zazvonio mi je telefon. Nenad.
Muž mi ga je istrgnuo iz ruke i uključio zvučnik.
„Jesi li joj rekao?“ začuo se Nenadov glas.
„ŠTA HOĆEŠ OD MOJE ŽENE?!“ zaurlao je muž.
Nenad se nasmijao. „Ništa više. Htio sam samo da osjetiš kako izgleda kad ti neko uzme ono do čega ti je najviše stalo.“
Prekinuo je vezu.
Muž je bijesno udario šakom o sto, a zatim me pogledao s takvim prezirom da sam poželjela da propadnem u zemlju.
„Koliko dugo me varaš?“
„Četiri mjeseca“, prošaputala sam.
„ČETIRI MJESECA?! A JA SAM MISLIO DA NAM JE BRAK U KRIZI JER SAM PREVIŠE RADIO!“
Pokušala sam da mu objasnim da sam bila nezadovoljna našim intimnim životom, ali me prekinuo.
„Pa zašto mi nisi rekla da želiš razvod?! Zašto si me pravila budalom dok sam ja čuvao djecu i vjerovao ти?!“
Tada je iz dječje sobe izašla naša osmogodišnja kćerka.
„Tata, zašto mama plače?“
Muž je odmah zaćutao. Zagrlio ju je i odveo nazad u sobu. Kada se vratio, donio je moj kofer.
„Večeras ideš kod svojih. O djeci ćemo razgovarati sutra.“
Počela sam da ga molim. Govorila sam da sam pogriješila, da nisam znala ko je Nenad.
„Nije važno ko je on“, odgovorio je. „Važno je da si znala ko sam ja. Tvoj muž.“
Otišla sam kod majke, a već sljedećeg jutra pokušala da pozovem Nenada. Telefon mu je bio isključen.
Poslije nekoliko dana pronašla sam ga ispred njegove firme.
„Jesi li me uopšte volio?“ pitala sam.
Pogledao me i hladno rekao: „Ti si bila način da mu vratim za ono što mi je uradio. Ništa više.“
Ošamarila sam ga, a on se samo nasmijao.
Tada sam shvatila da sam četiri mjeseca bila zaljubljena u čovjeka kojem sam služila za osvetu.
Muž je pokrenuo razvod. Nisam ga krivila. Molila sam ga da pokušamo ponovo, ali nije želio.
Tri mjeseca kasnije došla sam po djecu. Na stolu sam ugledala fotografiju s našeg vjenčanja, okrenutu licem prema dolje.
„Zar baš ništa nije ostalo od nas?“ upitala sam.
Muž je dugo ćutao, a onda rekao:
„Znaš šta me najviše boli? Godinama sam mislio da nisam dovoljno dobar za tebe. Trudio sam se da budem bolji muž, a ti si za to vrijeme jedva čekala da odeš drugome.“
Nisam imala odgovor.
Danas živim sama. Djeca su dio vremena kod mene, dio kod njega. Nenad je nestao iz mog života čim je završio svoju osvetu.
A čovjek kojeg sam smatrala nedovoljno dobrim za sebe bio je jedini koji me je iskreno volio.
Izgubila sam brak zbog nekoliko mjeseci strasti, a najgore je što sam tek poslije razvoda shvatila da nezadovoljstvo u krevetu nije bilo razlog da izdam čovjeka koji mi je vjerovao.