Poslije te svađe supruga je prvi put rekla da neće dovesti kćerkicu kod moje majke. Nisam je nagovarao da promijeni odluku. Mislio sam na sve ručkove na kojima sam ćutao dok je mama komentarisala kako nam je dijete obučeno, šta jede i koliko je moja žena „nezahvalna“.

Sutradan sam otišao majci sam. Čim sam sjeo, rekla je: „Vidim, ona ti je zabranila da dovedeš dijete.“ Odgovorio sam da sam ja odlučio da kćerku ne vodim tamo gdje joj majku vrijeđaju. Mama se nasmijala: „Poslije svega što sam učinila za nju, ti meni to govoriš?“

Izvadila je staru fotografiju moje supruge u školskoj uniformi i podsjetila me koliko joj je pomagala. Znao sam za knjige i odjeću koje je kupovala. Nisam znao da je svaki put poslije toga govorila djevojčici da nikad neće moći da joj se oduži. Moja žena mi je tek te večeri pokazala svesku iz djetinjstva. Na jednoj stranici pisalo je: „Kad odrastem, vratiću teti sve da ne bude ljuta.“ Imala je jedanaest godina.

Pitao sam mamu zašto je pomoć pretvorila u dug koji ni poslije dvadeset godina ne prestaje. Prvi put je izgubila samouvjerenost. Rekla je da se bojala da će moja supruga, kad osnuje svoju porodicu, zaboraviti ko je bio uz nju. „Nije te zaboravila“, rekao sam. „Ti stalno podsjećaš samo na ono što si dala, a nikad ne vidiš šta joj uzimaš.“

Narednih sedmica zvala je više puta. Supruga nije željela da razgovara i nisam je tjerao. Onda je mama došla pred naša vrata s poklonima za unuku. Rekao sam joj da pokloni neće riješiti ono što je rekla: da naša kćerka „ne može biti njena“. Spustila je kesu i, umjesto da uđe, pitala može li supruzi ostaviti pismo.

U pismu nije tražila zahvalnost. Napisala je da je djevojčicu kojoj je nekad pomogla godinama ponižavala baš zbog te pomoći. Izvinila se i obećala da više neće pred djetetom govoriti o tome ko kome šta duguje. Moja supruga je pročitala pismo, ali nije odmah pristala na susret.

Prošlo je dva mjeseca prije nego što smo svi zajedno sjeli u park. Kad je kćerkica potrčala prema mojoj majci, supruga je rekla: „Ako me još jednom uvrijediš pred njom, otići ćemo.“ Mama je klimnula. Tog dana su njih dvije prvi put razgovarale bez spiska starih usluga. Ne znam hoće li opet biti bliske. Znam da moja žena više ne mora da trpi uvrede da bi dokazala zahvalnost.