Fotografija iz moje spavaće sobe

Fotografija iz moje spavaće sobe

Zurila sam u drugu fotografiju i nisam mogla da udahnem. Na njoj sam i dalje spavala, ali sada je na ivici kreveta sjedila osoba u crnoj odjeći. Vidjela su joj se samo leđa.

Problem je bio što ja nisam bila u krevetu. Stajala sam u dnevnoj sobi, potpuno budna, sa telefonom u rukama.

Polako sam prišla spavaćoj sobi. Vrata su bila zatvorena. Nisam ih otvarala. Umjesto toga pozvala sam policiju i rekla da mislim da mi je neko u stanu.

Dok sam razgovarala, stigla je treća fotografija.

00:04.

Na njoj više nije bilo osobe na krevetu.

Sada je stajala iza vrata spavaće sobe.

Baš onih vrata ispred kojih sam ja stajala.

Odmakla sam se i potrčala prema ulazu. Uhvatila sam kvaku, ali vrata se nisu otvarala. Ključ je bio okrenut sa unutrašnje strane, a ipak kao da ih je neko držao spolja.

Telefon je ponovo zazvonio.

Nova fotografija.

Ovoga puta bila sam slikana s leđa dok pokušavam da otvorim ulazna vrata.

Fotograf je, dakle, bio nekoliko metara iza mene.

Okrenula sam se.

Nikoga.

Tada su se vrata spavaće sobe polako otvorila.

Iz sobe nije izašao niko.

Skupila sam hrabrost i provirila unutra. Krevet je bio prazan. Prišla sam mjestu na kojem sam navodno spavala na fotografijama i ugledala nešto ispod jastuka.

Stari telefon.

Moj telefon koji sam izgubila prije skoro dvije godine.

Bio je uključen.

Na ekranu otvorena galerija.

Desetine fotografija mene dok spavam.

Neke od sinoć. Neke stare nekoliko mjeseci.

A onda sam došla do prve.

Datum je bio od prije dvije godine, one noći kada sam izgubila telefon.

Na fotografiji nisam bila sama.

Pored kreveta je stajao muškarac.

Uvećala sam njegovo lice i prepoznala ga.

Bivši vlasnik stana.

Čovjek od kojeg sam ga kupila i koji mi je tvrdio da je predao sve ključeve.

Policija je stigla nekoliko minuta kasnije. Pregledali su stan i pronašli nešto što niko nije očekivao — iza velikog ormara bila su mala vrata koja su vodila u uzak prostor između dva zida.

Unutra su pronašli ćebe, flaše vode, punjač i moje stvari koje su godinama nestajale.

Ali čovjeka nije bilo.

Odselila sam se istog dana.

Mjesec kasnije zazvonio mi je novi telefon.

Nepoznat broj poslao je samo jednu fotografiju.

Bila je to moja nova spavaća soba.

Na fotografiji sam spavala.

Pogledala sam vrijeme kada je snimljena.

Prije jednog minuta.

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *