„Molim vas, nemojte je još slati. Novac je vaš, ali moram prvo nešto da vam objasnim“, napisala je Sara.
Pomislila sam da je u pitanju neka prevara. Odmah sam joj odgovorila da ću vratiti novac ako je odustala od kupovine.
Međutim, stigla je nova poruka.
„NISAM ODUSTALA. TA VJENČANICA MI JE POTREBNIJA NEGO ŠTO MOŽETE DA ZAMISLITE.“
Zatim me je zamolila da je pozovem.
Čim se javila, čula sam da plače.
„Imam 26 godina. Trebalo je da se udam za tri sedmice. Juče sam saznala da moj vjerenik već godinu dana ima drugu ženu.“
Zanijemila sam. Kao da sam slušala sopstvenu priču.
„Meni je vjenčanje otkazano prije godinu dana“, rekla sam joj.
„Znam“, odgovorila je tiho. „Zato sam baš vas kontaktirala.“
Nisam razumjela.
Sara mi je objasnila da je nekoliko mjeseci ranije na društvenim mrežama pročitala moju objavu o otkazanom vjenčanju. Zapamtila je moje ime, a kada je ugledala oglas, odmah me je prepoznala.
„Mislila sam da će mi vaša haljina donijeti sreću. A sada ne znam ni šta da radim sa svojim životom.“
Razgovarale smo skoro dva sata.
Na kraju sam joj rekla da neću slati vjenčanicu dok ne bude sigurna šta želi.
Sutradan mi je poslala fotografiju svog bivšeg vjerenika.
Kada sam otvorila poruku, ispustila sam telefon!
NA SLICI JE BIO MARKO, MOJ BIVŠI VJERENIK!
Čovjek koji me je ostavio mjesec dana prije svadbe, tvrdeći da nije spreman za brak!
Odmah sam je pozvala.
„SARO, KAKO SE PREZIVA TVOJ VJERENIK?!“
Kada je izgovorila prezime, više nije bilo nikakve sumnje.
Sara je počela da jeca.
„Čekajte… vi ste ona njegova bivša koju je, kako mi je rekao, ostavio jer ga je varala?!“
Osjetila sam kako mi krv navire u lice.
„NIKADA GA NISAM PREVARILA! ON JE MENE OSTAVIO!“
Tada smo počele da upoređujemo datume.
Ispostavilo se da je Marko započeo vezu sa Sarom dok je još planirao vjenčanje sa mnom!
Ali najgore je bilo to što je i njoj govorio potpuno iste rečenice. Da želi porodicu, da nikada nije upoznao ženu poput nje i da će je voljeti do kraja života.
„A znate li zašto sam ga ostavila?“, upitala je Sara.
„Zašto?“
„Pronašla sam poruke koje je slao trećoj ženi. I njoj je obećavao brak!“
Nekoliko trenutaka obje smo ćutale.
A onda smo, potpuno neočekivano, počele da se smijemo kroz suze.
Dogovorile smo se da se nađemo.
Kada je Sara došla, donijela je kolače i buket cvijeća. Pokazala sam joj vjenčanicu, a ona ju je dugo posmatrala.
„Prelijepa je“, rekla je. „Ali mislim da nijedna od nas ne treba da je nosi zbog njega.“
Vratila sam joj novac.
Nekoliko sedmica kasnije zajedno smo odnijele haljinu jednoj djevojci koja nije imala novca za vjenčanicu. Udavala se za momka s kojim je bila osam godina.
Kada ju je obukla, zaplakala je od sreće.
Sara me je uhvatila za ruku i prošaputala:
„ZAMISLITE, MARKO NAS JE OBJE PREVARIO, A NA KRAJU SMO NAS DVIJE NEKOME ULJEPŠALE VJENČANJE.“
Danas smo Sara i ja prijateljice. Često se viđamo, putujemo i smijemo se tome kako smo se upoznale.
A Marko?
Nedavno mi je poslao poruku da mu nedostajem i da bi volio da pokušamo ponovo.
Pokazala sam je Sari.
Ona se nasmijala i rekla:
„POŠALJI MU MOJ BROJ. NEKA ZNA DA SE NJEGOVE BIVŠE SADA DRUŽE!“
Nisam mu odgovorila.
VJENČANICU NIKADA NISAM OBUKLA, ALI MI JE UPRAVO ONA POMOGLA DA SAZNAM ISTINU I STEKNEM PRIJATELJICU KOJU DANAS SMATRAM SESTROM.