Mužev najbolji prijatelj
Čim sam čula ključ u bravi, potpuno sam se ukočila. On je skočio sa stolice, a ja sam mu samo šapnula: „Idi u kupatilo.“
Nije stigao.
Vrata su se otvorila i muž je ušao sa koferom. Pogledao je mene, dvije čaše vina na stolu, pa muške cipele pored vrata.
„Imamo gosta?“ pitao je mirno.
U tom trenutku njegov prijatelj izašao je iz hodnika. Nastala je neprijatna tišina. Brzo je rekao da je svratio da mi donese ključeve i da smo popili vino.
Muž ga je nekoliko sekundi gledao, a onda se nasmijao.
„Pa što bježiš? Sjedi.“
To me je uplašilo više nego da je počeo da viče.
Sjeli smo za isti sto. Muž je sipao sebi vino i počeo sasvim normalno da priča o putu. Njegov prijatelj je poslije nekoliko minuta ustao i otišao.
Čim su se vrata zatvorila, muž me je pitao: „Koliko dugo?“
Pravila sam se da ne razumijem.
Tada je izvadio telefon.
Na ekranu je bila fotografija mene i njegovog najboljeg prijatelja kako se ljubimo u kuhinji.
Noge su mi se odsjekle.
„Odakle ti ovo?“
„Od njega.“
Nisam mogla da vjerujem.
Muž mi je tada objasnio da je posljednjih mjeseci sumnjao da među nama postoji nešto. Prije puta je prijatelju rekao da namjerno svrati kod mene.
„Htio sam da vidim kome mogu vjerovati.“
„Znači, namjestio si nam ovo?“
Odmahnuo je glavom.
„Ne. Očekivao sam da će moj najbolji prijatelj odbiti. Umjesto toga, čim te je poljubio, uhvatila ga je panika. Poslao mi je fotografiju sa kamere u kuhinji i priznao šta je uradio.“
Tek tada sam shvatila zašto je muž stigao dva dana ranije.
Nije nas slučajno zatekao. Vratio se jer je već znao.
A onda je dodao ono što me je potpuno dotuklo:
„On za mene više nije prijatelj. A ti večeras odluči gdje ćeš spavati.“
Te noći muž je otišao kod svojih, a ja sam ostala sama.
Najčudnije je bilo ono što se dogodilo sutradan.
Pozvao me njegov prijatelj.
Nisam htjela da se javim, ali je poslao poruku:
„Moram ti priznati još nešto. Nisam mu ja poslao tu fotografiju.“
Tada sam shvatila da u cijeloj priči postoji još neko — neko ko nas je gledao i prije nego što smo se poljubili.
