Sutradan mi na Viber stiže poruka sa nepoznatog broja:

„Hvala vam. Ne zbog duplog novca, nego zato što ste mi juče, a da niste ni znali, riješili mnogo veći problem.“

Prvo sam pomislio da je ponovo ona. Otvorio sam profilnu fotografiju, ali na slici je bio stariji čovjek. Nisam odgovorio. Poslije nekoliko minuta stigla je još jedna poruka:

„Ja sam njen otac. Molim vas, samo me saslušajte.“

Tu mi već ništa nije bilo jasno. Čovjek mi je objasnio da je njegova kćerka nekoliko mjeseci bila bez posla i da mu to nije govorila. Uređaj koji je kupila od mene uzela je posljednjim novcem jer joj je trebao za posao koji je pokušavala da pokrene od kuće. Kada ga je vratila, tih 7.500 dinara trebalo joj je da plati kiriju.

Zato me je, kaže, toliko uporno zvala.

Osjetio sam se prilično glupo. Ja sam njene poruke doživljavao kao dosađivanje, a ona je tih dana bukvalno računala svaki dinar.

Ali onda mi je njen otac napisao nešto potpuno neočekivano:

„Sinoć mi je pokazala uplatu od 15.000 i prvi put priznala u kakvoj je situaciji. Zahvaljujući tome konačno je prihvatila moju pomoć. A sad bih ja želio da razgovaram s vama.“

Pomislio sam da čovjek želi da mu vratim polovinu novca. Nazvao sam ga i odmah rekao da nisam uplatio duplo zato što očekujem bilo šta zauzvrat.

On se nasmijao.

„Niste razumjeli. Ja imam firmu. Kćerka mi je rekla čime se bavite i pokazala mi vaš oglas. Već neko vrijeme tražim čovjeka koji se razumije upravo u tu robu.“

Mislio sam da se šali.

Dva dana kasnije sjedio sam u njegovoj kancelariji. Ponudio mi je da za njega nabavljam i prodajem uređaje preko interneta, prvo honorarno. Prihvatio sam više iz radoznalosti nego iz uvjerenja da će nešto biti od toga.

Za nekoliko mjeseci zaradio sam više nego za čitavu prethodnu godinu samostalne prodaje.

A djevojku zbog koje je sve počelo upoznao sam tek kasnije uživo. Nije bilo nikakve filmske ljubavne priče. Samo smo sjeli na kafu, nasmijali se cijeloj situaciji i ona mi je rekla:

„Zamisli da sam te poslušala i stvarno te ostavila na miru.“

I danas se ponekad toga sjetim.

Najčudnije je što sam tih dodatnih 7.500 dinara uplatio samo da bih imao mir 24 sata.

Na kraju mi je upravo tih 24 sata promijenilo posao — i narednih nekoliko godina života.