Moj budući muž stegao je mikrofon i pogledao oca pravo u oči.

„Mrzite me zato što sam odbio da vam pozajmim 20.000 evra! A ne zato što imam dvoje djece!“

Sala je utihnula. Otac je skočio sa stolice i počeo da viče da moj muž laže.

„RECI IM ONDA ZAŠTO SI DOLAZIO KOD MENE TRI PUTA I MOLIO ME DA TI NE SPOMINJEM DUGOVE PRED KĆERKOM!“, nastavio je moj muž.

Okrenula sam se prema ocu. Mjesecima mi je govorio da je moj vjerenik propalica, da nema novca i da će me iskorišćavati. Nisam ni slutila da je upravo on tražio novac od njega.

„Tata, je li ovo istina?“, upitala sam.

Umjesto odgovora, otac me je uhvatio za ruku i povukao prema izlazu.

„IDEŠ SA MNOM! OVA SVADBA JE ZAVRŠENA!“

Otrgla sam se. Prvi put u životu nisam željela da poslušam njegovu naredbu.

Tada je moja majka ustala i kroz suze rekla: „Pusti dijete! Dosta si nam svima naređivao!“

Otac ju je pogledao bijesno.

„I TI SI PROTIV MENE?!“

Majka je pred svima priznala da je otac mjesecima krio dugove zbog kockanja. Pozajmljivao je novac od rođaka, prodavao porodične stvari i zahtijevao da mu moj vjerenik pomogne.

Kada je odbijen, počeo je da ga vrijeđa i prijeti da će spriječiti vjenčanje.

„A meni si govorio da ga mrziš zbog njegove djece?“, pitala sam oca.

„Neću da moja kćerka odgaja tuđu djecu!“, odbrusio je.

Tada sam izgubila strpljenje.

„Ta djeca me poštuju više nego što si ti mene ikada poštovao! Nikada me nisu ponizila, a ti si to uradio na dan mog vjenčanja!“

Otac je bacio mikrofon na sto i izašao iz sale. Nekoliko njegovih rođaka krenulo je za njim, ali većina gostiju ostala je na slavlju.

Pokušala sam da nastavim veče, ali nisam mogla da zaustavim suze. Moj muž me je zagrlio i rekao da ne moramo ništa da dokazujemo gostima.

Najviše me pogodilo kada je njegova osmogodišnja kćerka prišla, zagrlila me oko struka i šapnula:

„Nemoj da plačeš. Mi smo srećni što ćeš živjeti s nama.“

Narednih mjeseci otac nije želio da razgovara sa mnom. Govorio je rodbini da sam ga osramotila i izabrala tuđu djecu umjesto svoje porodice.

A onda me je majka jednog dana pozvala i rekla da se odselila od njega. Dugovi su postali toliko veliki da je počeo da traži novac i od nje.

Prošla je godina od našeg vjenčanja. Živimo skromno, oboje radimo i zajedno brinemo o djeci. Nije uvijek lako, ali se međusobno poštujemo.

Otac me je nedavno pozvao i pitao kada ću konačno doći da mu se izvinim.

Odgovorila sam mu:

„TATA, TI SI ME SE ODREKAO PRED 150 LJUDI. NISAM JA TA KOJA TREBA DA MOLI ZA OPROŠTAJ.“

Prekinuo je vezu.

Najviše me boli što sam cijelog života pokušavala da zaslužim njegovu ljubav. A tek kada sam prestala da mu ugađam, shvatila sam da ljubav ne bi smjela da zavisi od toga koliko smo poslušni.

Tog dana nisam izgubila oca zato što sam se udala za razvedenog čovjeka. Izgubila sam ga zato što sam prvi put odbila da živim onako kako je on naredio.