Muž mi je istrgao telefon iz komšijine ruke i ponovo pustio snimak. Na njemu sam zaista bila ja, u svojoj spavaćici, kako otključavam komšijinu kapiju i ulazim u kuću. Sat je pokazivao 2:07.
„OBJASNI MI OVO, ODMAH!“, urlao je muž.
Zaklela sam se djecom da se ničega ne sjećam. Komšija se samo nasmijao i rekao: „Pa neka ti žena objasni šta radi kod mene dok ti spavaš!“
Muž je krenuo prema njemu, ali sam stala između njih. Tada sam primijetila nešto neobično. Na snimku sam hodala bosa, gledala pravo ispred sebe i nisam čak ni zatvorila kapiju.
„Pokaži šta se desilo poslije!“, zahtijevala sam.
Komšija je odbio. Rekao je da mu je telefon pri kraju s baterijom i pokušao da ode. Muž ga je zgrabio za rukav, a ja sam već pozivala policiju.
Kada su policajci stigli, komšija je promijenio priču. Tvrdio je da sam mu dolazila samo jednom i da se šalio kako bi napravio ljubomornim mog muža.
Ali tada se javila njegova kćerka, koja je upravo stigla automobilom.
„TATA, DOSTA JE BILO! RECI IM ŠTA SI URADIO!“
Djevojka je objasnila da je prethodne sedmice prespavala kod oca i zatekla me usred noći u hodniku. Stajala sam potpuno zbunjena i ponavljala da moram da spremim djecu za školu.
„Pokušala sam da razgovaram s njom, ali nije odgovarala. Tata mi je rekao da je ne diram jer mjesečari.“
Zaledila sam se. Kao djevojčica sam povremeno hodala u snu, ali godinama nisam imala takvih problema.
A onda je djevojka izgovorila nešto još gore.
„OTAC JE ZNAO DA ONA NIJE SVJESNA ŠTA RADI! UMJESTO DA POMOGNE, SNIMAO JU JE I GOVORIO DA ĆE SE MALO POIGRATI S NJENIM MUŽEM!“
Komšija je počeo da viče na vlastitu kćerku. Policajci su ih razdvojili, a muž je stajao kao ukopan.
Kasnije smo saznali da sam nekoliko noći izlazila kroz zadnja vrata, koja nisam zaključavala. Komšijina kapija bila je odmah preko puta našeg dvorišta.
Najviše me je potreslo kada je njegova kćerka priznala da je oca molila da nas obavijesti, ali joj je prijetio da se ne miješa.
Podnijeli smo prijavu zbog njegovog ponašanja, a ja sam otišla ljekaru. Nakon pregleda i razgovora dobila sam uputstva za dodatnu obradu zbog mogućeg mjesečarenja. U međuvremenu smo osigurali vrata i postavili alarm.
Muž mi se te večeri izvinjavao satima.
„ZAMALO SAM UNIŠTIO NAŠ BRAK ZBOG JEDNOG SNIMKA!“
Ali nisam mogla tako lako da zaboravim njegove uvrede. Jedanaest godina smo bili zajedno, a povjerovao je čovjeku koji me je namjerno ponižavao.
Komšija se nekoliko mjeseci kasnije odselio. Njegova kćerka nam je rekla da s njim više ne razgovara.
Danas se više ne budim na nepoznatim mjestima, ali još uvijek ponekad provjeravam jesu li vrata zaključana.
A mužu sam oprostila, mada sam mu jasno rekla jednu stvar:
„Nije me najviše povrijedilo ono što je komšija uradio. Povrijedilo me što si ti, čovjek s kojim imam dvoje djece, prije povjerovao njemu nego meni!“