„Kako to misliš, znaš zašto?“ upitala sam komšiju, osjećajući kako mi srce sve brže lupa.

Pogledao je prema našim vratima, a zatim me povukao u svoj stan.

„Tvoj muž mi je prije mjesec dana dao ključ. Rekao je da, ako primijetim nepoznatog čovjeka, odmah zovem njega, a nikako policiju.“

„Zašto bi to uradio?“

Komšija je uključio snimak od prethodne noći. Nepoznati muškarac ušao je u naš stan u 22:14, a izašao u 22:39. Nosio je crnu torbu.

„Pogledaj sada ovo“, rekao je i pustio drugi snimak.

Na njemu se vidio moj muž kako istog čovjeka dočekuje ispred zgrade tri dana ranije. Rukovali su se, a zatim mu je muž predao kovertu.

Odmah sam nazvala muža.

„Ko ima ključ našeg stana?“ pitala sam.

Nastala je tišina.

„Gdje si ti sada?“ upitao je.

„Kod komšije. Gledam snimke.“

„Izlazi odatle! Odmah!“

Veza se prekinula.

Komšija je problijedio. „Šta ti je rekao?“

Prije nego što sam odgovorila, neko je snažno zalupao na njegova vrata.

„Policija! Otvarajte!“

Komšija je krenuo prema vratima, ali sam ga zaustavila. Pogledala sam kroz špijunku. Ispred su stajala dvojica muškaraca u civilu. Jedan je bio čovjek sa snimka!

„Ne otvaraj“, šapnula sam.

Pobjegli smo kroz balkonska vrata na terasu susjednog stana. Starija komšinica nas je pustila unutra i pozvala policiju.

Dvadeset minuta kasnije stigla je prava patrola. Muškarci su već nestali.

U stanici me čekao muž. Kada me ugledao, spustio je glavu.

„Reci joj sve“, naredio je inspektor.

Tada sam saznala da je muž prije šest mjeseci pozajmio 40.000 KM od čovjeka koji je novac davao uz ogromne kamate. Dug je narastao na skoro 70.000 KM.

Ali najgore je tek slijedilo.

„Nisam imao čime da vratim“, promucao je muž. „Zato sam pristao da im dozvolim da koriste naš stan dok si ti kod majke.“

„Ali sinoć sam bila kod kuće!“

„Znam. Promijenili su dogovor. Htjeli su da te zastraše kako bi me natjerali da potpišem prodaju stana.“

Inspektor je tada otvorio crnu torbu pronađenu u automobilu jednog od osumnjičenih.

Unutra su bili falsifikovani ugovor o prodaji našeg stana, kopija moje lične karte i papiri sa mojim lažnim potpisom.

Muž je počeo da plače.

„Nisam znao da će ići toliko daleko.“

„A šta si mislio da će uraditi kada si im dao ključ naše kuće?“ upitala sam.

Nije odgovorio.

Policija je narednog jutra uhapsila dvojicu muškaraca, a protiv trećeg je pokrenuta potraga. Komšija je predao sve snimke i svjedočio.

Muž me molio da mu oprostim. Govorio je da je sve radio kako bi spasio porodicu.

Ali ja sam već donijela odluku.

Promijenila sam brave, angažovala advokata i podnijela zahtjev za razvod.

Tri sedmice kasnije stiglo mi je pismo od muža. U njemu je pisalo:

„Izgubio sam novac, stan i tebe. Tek sada shvatam šta sam uradio.“

Nisam mu odgovorila.

Jer čovjek koji je nepoznatim ljudima dao ključ našeg doma, a mene ostavio u opasnosti, više nije imao mjesto u mom životu.