Iz ormara je izvukao crnu kutiju za cipele. Čim sam je ugledala, noge su mi se odsjekle. Unutra su bile fotografije mene i komšije, računi iz hotela i rezervni ključ njegovog stana.
„ŠTA JE OVO?!“, zaurlao je muž, bacajući fotografije po krevetu.
Komšija se naslonio na vrata i hladnokrvno rekao: „Eto, sad konačno znaš zašto ti žena svake srijede govori da ide kod frizerke.“
Muž je krenuo prema njemu, ali sam stala između njih. „Molim te, saslušaj me! Nije sve onako kako izgleda!“
„A KAKO IZGLEDA ŽENA KOJA SKIDA KAIŠ DRUGOM MUŠKARCU U NAŠOJ SPAVAĆOJ SOBI?!“, urlao je.
Komšija je tada napravio najgoru moguću stvar. Izvadio je telefon i pokazao mu naše zajedničke fotografije iz hotela. Na jednoj sam ležala u njegovom zagrljaju.
Muž je sjeo na krevet. Prvi put za petnaest godina braka vidjela sam ga kako plače.
„Koliko dugo?“, upitao je.
„Osam mjeseci“, prošaputala sam.
„Laže!“, dobacio je komšija. „Godinu i po! A posljednjih šest mjeseci obećava da će te ostaviti!“
Okrenula sam se prema njemu. „Začepi! Rekao si da nećeš ništa govoriti!“
Tada je muž ustao, otvorio ladicu i izvadio naš vjenčani prsten koji sam prethodne sedmice skinula uz izgovor da me žulja.
„Znaš šta je najgore?“, rekao je. „Ja sam ovog čovjeka zaposlio u svojoj firmi kada nije imao od čega da živi. Posuđivao sam mu novac. Dolazio nam je na slave!“
Komšija je slegnuo ramenima. „Nisam je ja tjerao. Sama je dolazila.“
Muž ga je izbacio iz stana, a zatim mi rekao da spakujem stvari.
Počela sam da plačem i molim ga da mi oprosti. Govorila sam da sam pogriješila, da nisam željela da uništim porodicu.
A onda mi je zazvonio telefon.
Bila je to komšijina žena.
„Znam sve“, rekla je. „Moj muž mi je upravo priznao. Ali postoji nešto što ti nije rekao. Već tri mjeseca se viđa s još jednom ženom. I znaš ko je ona? Tvoja najbolja prijateljica!“
Zanijemila sam.
Odmah sam pozvala prijateljicu. Nije se ni trudila da porekne. Samo mi je rekla: „Mislila si da si jedina? Meni je obećavao da će ostaviti ženu čim se riješi tebe.“
Tada sam shvatila da sam zbog čovjeka kojem ništa nisam značila izgubila muža koji mi je vjerovao.
Narednog jutra muž je podnio zahtjev za razvod. Nisam se protivila. Znala sam da poslije svega nemam pravo da tražim da ostane.
Tri mjeseca kasnije saznala sam da je komšiju ostavila i supruga, a moja najbolja prijateljica prekinula je s njim čim je ostao bez posla.
Pokušao je ponovo da me pozove. Napisao mi je: „Sad smo oboje slobodni. Možemo konačno biti zajedno.“
Odgovorila sam mu samo jednom rečenicom:
„ZBOG TEBE SAM IZGUBILA BRAK, ALI ZBOG SEBE SAM IZGUBILA ČOVJEKA KOJI ME VOLIO!“
Danas živim sama. Bivši muž više ne želi ni da razgovara sa mnom.
A najviše me boli što sam one noći, kada je otvorio ormar, prvi put vidjela koliko sam ga povrijedila. I što sam tek tada shvatila da je za kajanje već bilo kasno.