Otvorila sam kovertu misleći da je opet neki račun ili opomena. Unutra je bio dokument o vlasništvu i dopis iz banke. Morala sam dva puta da pročitam ime da bih bila sigurna da dobro vidim.

Vikendica koju sam naslijedila od roditelja više nije bila samo na mom imenu. Nekoliko mjeseci ranije potpisan je ugovor kojim je dio vlasništva prenesen na mog sina kao obezbjeđenje za kredit. Problem je bio samo jedan – ja taj ugovor nikada nisam potpisala.

Odmah sam pozvala banku. Rekli su mi da dođem sa ličnom kartom i da ne razgovaram ni sa kim prije nego što pregledaju dokumentaciju. Tamo su mi pokazali kopiju potpisa. Ličio je na moj, ali nije bio moj.

Službenica je bila ozbiljna i rekla da moram prijaviti slučaj. U tom trenutku mi nije bilo do policije. Mislila sam samo na sina i pitala se kako je mogao da ode toliko daleko zbog renoviranja vikendice.

Pozvala sam ga i rekla mu da dođe. Kad je sjeo preko puta mene, stavila sam kopiju ugovora na sto. Nije dugo negirao. Priznao je da je uzeo kredit jer mu banka nije odobrila dovoljno novca, a da je „samo privremeno“ stavio vikendicu kao zalog. Potpis je, kako je rekao, „sredio preko poznanika“.

Pitala sam ga da li shvata da je mogao da me ostavi bez jedine stvari koju sam naslijedila od roditelja. Počeo je da objašnjava kako je planirao da sve vraća na vrijeme, kako nije želio da me brine i kako bi mi kasnije sve rekao.

Nisam vikala. Samo sam mu rekla da izađe.

Narednih dana sam uz pomoć pravnika prijavila sporni ugovor i banci dostavila izjavu da potpis nije moj. Pokrenut je postupak i kredit je zaustavljen dok se ne utvrde okolnosti. Sin je morao da pronađe drugi način da izmiri obaveze.

Najviše me boljelo što nije bio u pitanju novac. Bio je u pitanju osjećaj da mi je rođeno dijete uzelo pravo da odlučujem o sopstvenoj imovini.

Mjesecima nismo razgovarali. Onda je jednog jutra došao bez najave. Nije nosio cvijeće ni poklon. Donio je fasciklu sa dokazima da je kredit zatvoren i da je teret skinut sa vikendice.

Rekao je: „Mama, tek sad shvatam šta sam uradio.“

Oprostila sam mu, ali mu nisam vratila ključ od vikendice. Neke stvari mogu da se oproste, ali povjerenje se ne vraća istog dana kad dug nestane.