Dječak je stajao kraj kovčega, a svi su mislili da će samo ponoviti riječ koju je tek naučio. Onda je uhvatio majku za rukav i rekao: „Tata je bio kod kuće.“

Ona se sagnula prema njemu. Muž je, prema riječima policije, prethodne večeri poginuo na putu iz susjednog grada. Nije mogao biti kod kuće. Dječak je uporno pokazivao prema izlazu i ponavljao: „Kod kuće. Crveni auto.“ Njegova majka je znala da njihov auto nije crven.

Poslije sahrane nije mogla da prestane misliti na te riječi. Nazvala je komšinicu i pitala je li prethodne večeri primijetila neko vozilo. Komšinica je rekla da je crveni automobil nakratko stajao ispred njihove zgrade. Mislila je da je neko dovezao prijatelja, ali je zapamtila vrijeme jer je tada šetala psa. Bilo je gotovo sat prije nesreće.

Majka je obavijestila policiju. Na kameri prodavnice u blizini vidjelo se kako njen muž izlazi iz crvenog auta i ulazi u zgradu, a zatim se vraća noseći dječji ruksak. Za volanom je sjedila žena. Majka je prepoznala sestru pokojnog muža, s kojom nisu razgovarali mjesecima.

Kad ju je pozvala, žena je najprije tvrdila da ga nije vidjela. Poslije suočavanja sa snimkom priznala je da ga je vozila. Zamolio ju je za pomoć jer se njegov automobil pokvario. Htio je uzeti ruksak s dokumentima za dječakov pregled. Posvađali su se u vožnji oko novca koji je dugovala njegovim roditeljima. Na krivini je izgubila kontrolu. Uplašena, ispričala je da je on vozio i otišla prije dolaska pomoći.

Ta istina nije ga vratila. Ali promijenila je zapisnik i spriječila da njena laž ostane posljednja priča o njemu. Dječak je narednih dana često pitao gdje je tata. Majka mu nije govorila da je otputovao. Objasnila mu je jednostavno, onoliko koliko je mogao razumjeti, da je tata umro i da to nije njegova krivica.

Na kontrolnom pregledu doktorka je rekla da dječak sada ima sve više riječi. Niko nije znao zašto je prve izgovorio baš pred smrt dede, pa babe, a zatim oca. Majka je samo znala da ga je ranije slušala i kad nije govorio. Jedne večeri otvorio je ruksak koji je otac posljednji put donio kući. U njemu je bila mala lopta. „Tata moja“, rekao je. „Da“, odgovorila je, privijajući ga uz sebe. „Tata je htio da ti je donese.“