Čim sam ušla, zatvorio je vrata za mnom i bez riječi pokazao prema stolu. Na njemu su bile dvije šoljice kafe, ali pored jedne je stajao telefon. Ekran je bio upaljen. Na njemu — fotografija mene kako stojim pored ograde.

„Šta je ovo?“ pitala sam, a srce mi je počelo udarati kao ludo.

On se nasmijao. „Mislila si da samo ti primjećuješ mene?“

Nisam znala šta da kažem. Priznao je da me već sedmicama posmatra kroz prozor i da je namjerno počeo razgovore preko ograde. Njegova žena je zaista otputovala, djeca su bila kod bake, ali način na koji je sve isplanirao odjednom mi više nije djelovao uzbudljivo. Djelovao mi je jezivo.

Ustala sam i rekla da ipak idem kući. Tada je izgovorio nešto zbog čega sam se ukopala.

„A šta ćeš reći svom mužu?“

Okrenula sam se prema njemu. Nisam mu nikada rekla da sam udata.

„Otkud znaš za mog muža?“

Spustio je pogled i tiho rekao: „Zato što me je on prvi kontaktirao.“

Mislila sam da se šali. Onda je otvorio poruke. Na vrhu razgovora bilo je ime mog muža. Poruke su počele prije skoro mjesec dana.

„Ako ti se javi, samo nastavi razgovor.“

„Pozovi je na kafu.“

„Hoću da vidim dokle će otići.“

Noge su mi se odsjekle. Moj muž je očigledno sumnjao da mi se komšija dopada i odlučio je da me testira. A komšija je pristao.

„Znači sve ovo je bila namještaljka?“ pitala sam.

On je odmahnuo glavom. „U početku jeste.“

Te četiri riječi bile su gore od svega.

Priznao je da mu se igra u međuvremenu otela kontroli i da je večerašnju poruku poslao bez dogovora s mojim mužem. Rekao je da mu se stvarno dopadam i da više ne želi učestvovati u njegovoj predstavi.

Nisam sačekala ništa više. Izašla sam i gotovo potrčala prema svojoj kući.

Muž je sjedio u dnevnoj sobi.

„Lijepa kafa?“ pitao je hladno.

Spustila sam telefon ispred njega i pokazala fotografije njegovih poruka koje sam uspjela slikati prije nego što sam izašla.

Očekivala sam svađu. Umjesto toga, samo je problijedio.

„Nisi trebala to da vidiš.“

„A ja nisam trebala da odem kod njega“, odgovorila sam. „Ali ti nisi trebao da postavljaš zamke vlastitoj ženi.“

Te noći nismo ni vikali. To je bilo najgore. Samo smo sjedili jedno naspram drugog i prvi put priznali koliko je nepovjerenja već bilo između nas.

Kod komšije više nikada nisam otišla.

Ali ni brak nije ostao isti.

Jer sam te večeri shvatila da najveći problem nije bio muškarac preko ograde. Bio je čovjek koji je spavao pored mene, a koji je radije organizovao test moje vjernosti nego da me pogleda u oči i pita da li smo još uvijek srećni.