„Šta znači da nisam prva?“, upitala sam, gledajući svekrvu pravo u oči.

Beatriz se nasmijala i pokazala prema kanti.

„Prva koja misli da će u ovoj kući mijenjati pravila. Mauricio je i prethodnu djevojku brzo naučio pameti.“

Okrenula sam se prema mužu. Stajao je na vratima, potpuno miran, kao da nije upravo udario ženu kojom se tog dana oženio.

„Je li ovo stvarno tvoja porodica?“, upitala sam.

„Ako želiš ostati moja žena, slušaj majku“, odgovorio je.

Uzela sam telefon i pozvala advokaticu. Beatriz je prasnula u smijeh.

„Zovi koga hoćeš! Ovdje ti niko neće pomoći!“

Nije znala da sam prije udaje vodila porodičnu računovodstvenu agenciju i da sam Mauricija upoznala upravo kada je njegova firma postala naš klijent. Nisam bila bogata nasljednica, ali sam imala svoj posao, stan i dovoljno novca da nikada ne moram trpjeti poniženje.

Advokatica mi je savjetovala da odmah izađem iz kuće i prijavim udarac. Mauricio je pokušao da mi uzme telefon, ali sam se povukla prema vratima.

„Nigdje ti ne ideš!“, povikao je.

„Skloni se ili zovem policiju ovog trenutka!“

Kada je vidio da ne popuštam, pomjerio se.

Već sam izlazila kada je Beatriz dobacila:

„Sutra ćeš moliti da te primimo nazad!“

Te noći otišla sam kod prijateljice. Fotografisala sam otok na licu, otišla na pregled i prijavila nasilje.

Ujutru me je čekalo dvadeset propuštenih poziva. Mauricio je prvo prijetio, zatim molio da se vratim, a onda napisao da će mi uništiti posao.

Tada sam se sjetila da njegova firma duguje našoj agenciji novac za nekoliko mjeseci rada.

Pozvala sam poslovnog partnera i rekla mu šta se dogodilo. Dogovorili smo da prekinemo saradnju u skladu s ugovorom i naplatimo dugovanje.

Tri dana kasnije Mauricio se pojavio pred mojom kancelarijom s buketom ruža.

„Majka je pretjerala. Hajde da zaboravimo sve.“

„A udarac? Jesi li i njega zaboravio?“

Spustio je cvijeće.

„Nemoj mi uništiti život zbog jedne svađe.“

„Nisam ti ja uništila život. Sam si pokazao kakav si čovjek.“

Pokrenula sam postupak za razvod. Kada je Beatriz saznala, nazvala je moju majku i rekla da sam osramotila njihovu porodicu.

Majka joj je odgovorila samo jednom rečenicom:

„Moju kćerku nisam odgajala da vašem sinu bude sluškinja.“

Nekoliko mjeseci kasnije razvod je završen. Mauricio je pokušavao da obnovi kontakt, ali više nisam odgovarala.

Najviše me je boljelo što sam čovjeka kojem sam vjerovala upoznala tek poslije vjenčanja.

A onu bijelu vjenčanicu nikada nisam bacila. Sačuvala sam je da me podsjeća na dan kada sam se udala za pogrešnog čovjeka, ali i na noć kada sam imala hrabrosti da od njega odem.