„ŠTA SAM JA URADILA?!“, povikala sam, gledajući čas sestru, čas mladoženju.
Sestra je problijedjela. „Nemoj sada! Danas je moje vjenčanje!“
Ali mladoženja nije odustajao.
„Pet godina me lažeš! Danas sam saznao istinu i neću da započnem brak s još jednom laži!“
Gosti su zaćutali. Njegova majka prišla mi je i upitala sjećam li se saobraćajne nesreće u kojoj je prije pet godina teško povrijeđena jedna djevojka.
Naravno da sam se sjećala. Moja sestra je tada vozila moj automobil. Vratila ga je s oštećenim branikom i tvrdila da je udarila u ogradu.
Nekoliko dana kasnije policija je došla na moja vrata.
Neko je mojim automobilom udario djevojku na pješačkom prelazu i pobjegao.
Sestra me je tada molila da kažem da sam ja vozila. Odbila sam, ali sam policiji rekla da ne znam ko je koristio automobil.
Mjesecima smo bile pod istragom, sve dok jedan svjedok nije potvrdio da za volanom nije bila žena koja liči na mene. Sestra je kasnije priznala da je vozila, ali je porodici govorila da sam je ja prijavila iz ljubomore.
„ZBOG TEBE SAM OSTALA BEZ POSLA I PRIJATELJA!“, vrisnula je sada pred gostima.
Tada je mladoženja udario dlanom o sto.
„A znaš li ti ko je djevojka koju si udarila?“
Sestra je ćutala.
„MOJA ROĐENA SESTRA!“
U restoranu je nastao potpuni muk.
Objasnio je da je njegova sestra nakon nesreće mjesecima učila ponovo da hoda. Kada je upoznao moju sestru, nije znao da je upravo ona izazvala nesreću. Tek prethodne večeri, tokom razgovora s majkom, povezao je njeno ime s događajem.
„Zašto mi nisi rekla?“, upitao ju je.
„Bojala sam se da ćeš me ostaviti.“
„A zato si dvije godine govorila da ti je sestra pokvarila život?“
Moja sestra je počela da plače i moli ga da nastave vjenčanje.
Ali on je skinuo burmu koju su tog jutra razmijenili na građanskom vjenčanju i spustio je na sto.
„Ne mogu danas da slavim s tobom. Prvo moraš da preuzmeš odgovornost za ono što si uradila.“
Zatim je izašao iz restorana.
Sestra se okrenula prema meni.
„Jesi li sada srećna? Uništila si mi svadbu!“
Prvi put nisam pokušala da je umirim.
„Nisam ti ja uništila svadbu. Uništile su je tvoje laži.“
Ostavila sam poklon na stolu i otišla.
Tri mjeseca kasnije sestra me je pozvala. Rekla je da se razvela i da je konačno otišla da razgovara s djevojkom koju je povrijedila.
Nije tražila da joj odmah oprostim. Samo je rekla da joj je žao što me godinama krivila za vlastite postupke.
Danas povremeno razgovaramo, ali naše povjerenje još nije obnovljeno.
A kada me neko pita zašto sam otišla na svadbu na koju nisam bila pozvana, odgovorim:
„OTIŠLA SAM DA SE POMIRIM SA SESTROM, A SAZNALA SAM DA ME JE GODINAMA MRZILA JER NISAM HTJELA DA PREUZMEM KRIVICU ZA NJENU NESREĆU!“
