„NE DIRAJ GA!“, ponovila je i pokušala da mi otme telefon. Odgurnuo sam joj ruku i bacio telefon na sto.

„KO JE TAJ ČOVJEK?! DOVODILA SI GA U NAŠU KUĆU DOK SU NAM DJECA SPAVALA?!“

Tada je konačno izgovorila ime. Bio je to Milan, vodoinstalater kojeg sam godinama poznavao. Čovjek s kojim sam pio kafu, kojem sam pozajmljivao alat i kojeg sam lično zvao kada bi nam nešto trebalo popraviti.

Osjetio sam takav bijes da sam jedva govorio. Uzeo sam ključeve i krenuo prema vratima, ali me je supruga uhvatila za ruku.

„Nemoj praviti skandal! Njegova žena ništa ne zna!“

„A NAŠA DJECA?! JESI LI O NJIMA MISLILA DOK SI GA DOVODILA U MOJ KREVET?!“

U tom trenutku na vratima se pojavio naš četrnaestogodišnji sin. Sve je čuo.

„Tata, je li mama stvarno bila s onim čovjekom?“

Supruga je problijedjela. Pokušala je da ga zagrli, ali se izmakao.

„Znao sam da nešto nije u redu. Jednom sam došao ranije iz škole, a on je bio u vašoj sobi. Mama mi je rekla da popravlja radijator.“

Sin je zaplakao i otrčao u svoju sobu.

Tada sam shvatio da njena prevara nije uništila samo naš brak. Uvukla je i dijete u svoje laži.

Te noći nisam spavao. Ujutru sam pozvao Milana.

„Dođi da razgovaramo. Znam sve.“

Počeo je da zamuckuje i govori kako se dogodila greška.

„ŠEST MJESECI SI MI ULAZIO U KUĆU, JEDEO ZA MOJIM STOLOM I SPAVAO S MOJOM ŽENOM! KAKVA GREŠKA?!“

Prekinuo je vezu.

Istog dana supruga je spakovala stvari. Mislila je da će otići kod ljubavnika, ali on joj je telefonom rekao da nema namjeru da napusti svoju porodicu.

Tada je počela da plače i moli me da joj oprostim.

„Pogriješila sam. Nemoj da zbog ovoga izgubimo sve što smo stvarali.“

„NISI POGRIJEŠILA JEDNOM! ŠEST MJESECI SI ME PRAVILA BUDALOM!“

Najviše me pogodilo kada je naša desetogodišnja kćerka pitala zašto mama odlazi. Nisam imao snage da joj kažem istinu. Rekao sam samo da imamo ozbiljne probleme i da ona nije kriva.

Pokrenuo sam razvod. Dogovor oko djece bio je bolan, ali nisam želio da ih pretvorimo u oružje jedno protiv drugog.

Milanova supruga je kasnije saznala za prevaru. Pozvala me je i plakala. Nisam je vrijeđao niti joj govorio šta da radi. Znao sam tačno kroz šta prolazi.

Prošla su četiri mjeseca. Supruga i dalje traži da se pomirimo. Govori da je izgubila razum i da tek sada shvata šta je imala.

A ja sam se nedavno vratio s puta i zatekao sina kako sjedi u mojoj sobi.

„Tata, hoćeš li i ti jednog dana otići od nas?“

Zagrlio sam ga i obećao da ću uvijek biti njegov otac, bez obzira na razvod.

Sedamnaest godina vozio sam kamion, propuštao rođendane i praznike da bi moja porodica imala sve. A sada moj sin strepi svaki put kada krenem na put, jer se boji da se više neću vratiti.

I to me boli mnogo više od same prevare.