Kada je seljak izvadio malu kutiju iz džepa, udovica je zinula od čuda. Unutra je bio zlatni prsten!
„Čekajte, čovječe! Zar ste vi došli da me zaprosite? Pa mi se jedva poznajemo!“, uzviknula je, stežući spavaćicu oko sebe.
Seljak se nasmijao. „Polako, gospođo! To je prsten moje pokojne žene. Htio sam da vas pitam znate li nekog zlatara koji bi mogao da ga popravi. A šta ste vi mislili da ću izvaditi?“
Udovica je pocrvenjela kao paprika. „Vi mene namjerno pravite budalom! Prvo ona vaša jaja, pa sad prsten!“
„A vi mene pozvali u osam uveče i dočekali u spavaćici!“, odgovorio je seljak.
Oboje su prasnuli u smijeh. Pozvala ga je da sjedne, iznijela rakiju i domaću pitu. Dok su razgovarali, priznala mu je da već pet godina živi sama i da joj je dosadilo da joj se udvaraju muškarci koje zanima samo njen novac.
„A šta vas zanima kod mene?“, upitala ga je izazovno.
„Da vam pravo kažem, prvo sam gledao kako se smijete. A onda sam primijetio da svaki petak kupujete deset jaja, iako živite sami!“
Žena se nasmijala. „Pa šta mislite, zašto dolazim baš kod vas?“
Seljak se približio i uhvatio je za ruku. U tom trenutku začulo se snažno lupanje na vratima!
„MAMA, OTVARAJ! ZNAM DA IMAŠ MUŠKARCA U KUĆI!“
Udovica je problijedjela. Bio je to njen četrdesetogodišnji sin, koji je imao ključ od kuće i naviku da joj kontroliše život.
Uletio je u dnevnu sobu i ugledao seljaka.
„ŠTA ĆE OVAJ PIJAČAR KOD TEBE U OVO DOBA?! HOĆEŠ DA NAM PROĆERDAŠ OČEVINU NA NEKOG SELJAKA?!“
Seljak je ustao, ali ga je žena zaustavila.
„Sjedi, Milorade! Ovo je moja kuća i moj gost!“
Sin je počeo da urla kako je majka osramotila porodicu. Zaprijetio joj je da više neće dovoditi unuke ako nastavi da se viđa s tim čovjekom.
Tada je udovica izgubila strpljenje.
„Četrdeset godina imaš, a još tražiš novac od mene! Prošlog mjeseca platila sam ti registraciju auta, a sad ćeš ti meni određivati s kim smijem da popijem kafu?!“
Sin je zalupio vratima i otišao.
Seljak je uzeo kapu i krenuo za njim.
„Kuda ćete?“, upitala je.
„Neću da vam pravim probleme s porodicom.“
Žena mu je prišla, uzela kapu iz ruke i zaključala vrata.
„Pet godina živim sama, a ti si prvi muškarac koji nije pitao koliko imam para. Nigdje ti ne ideš dok ne popijemo još jednu kafu!“
Šest mjeseci kasnije seljak se preselio kod nje. Nije prestao da prodaje jaja na pijaci, iako mu je govorila da više ne mora da radi.
A kada su ga komšije pitale kako je osvojio bogatu udovicu, samo bi se nasmijao:
„Ljudi moji, cijelog života prodajem jaja, ali nisam znao da ću zahvaljujući njima naći ženu!“
Udovica bi ga tada pogledala i dodala:
„A JA SAM MISLILA DA ĆE MI PRVE VEČERI POKAZATI NEŠTO SASVIM DRUGO!“