Vratila sam se za sto, a muž se podrugljivo nasmijao.
„Šta je, predomislila si se? Hoćeš da me moliš da ostanem?“
Nisam mu odgovorila. Pogledala sam svekra, koji je sjedio na kraju stola i ćutao. Bio je jedini koji se nije smijao dok me njegov sin ponižavao.
„Tata, možeš li nam svima reći ko te je posjetio prije tri dana?“, upitala sam.
Svekar je spustio čašu. Prijateljica je stajala iza mene, blijeda kao zid.
„Ja sam bila“, rekla je. „I pokazala sam mu nešto što njegov sin već mjesecima krije.“
Muž je skočio.
„ŠTA SI MU POKAZALA?!“
Prijateljica je iz torbe izvadila kovertu. U njoj su bile fotografije mog muža s još jednom ženom, poruke i potvrde o hotelskim rezervacijama.
„Čekaj“, promucala sam. „Zar nisi ti njegova ljubavnica?“
„Jesam“, odgovorila je. „Ali nisam jedina.“
U prostoriji je nastao muk.
„Prije mjesec dana saznala sam da se viđa i s koleginicom. Obećavao je objema da će te ostaviti. A onda sam otkrila da je od oca tražio novac da plati dugove.“
Svekar je ustao.
„Dao sam mu petnaest hiljada evra jer mi je rekao da mu prijeti izvršenje zbog kredita. Prije tri dana ova žena je došla da me pita jesam li mu stvarno kupio stan.“
Muž je počeo da viče da su svi protiv njega.
„KAKAV STAN?“, upitala sam.
Prijateljica je oborila pogled.
„Obećao mi je da ćemo živjeti zajedno. Rekao je da je njegov otac pristao da nam kupi stan čim se razvede.“
Svekrva je skočila sa stolice.
„Lažeš! Moj sin nikada ne bi prevario vlastitog oca!“
Tada je svekar udario dlanom o sto.
„DOSTA! ZNAŠ LI TI DA JE TVOJ SIN UZEO NOVAC KOJI SMO ČUVALI ZA MOJU OPERACIJU?“
Svekrva je zanijemila.
Muž je pokušao da izađe, ali ga je otac zaustavio.
„Novac mi vrati do kraja mjeseca. A od mene više nemoj tražiti ništa.“
Pogledala sam prijateljicu.
„A ti? Zašto si mi sve ovo rekla tek sada?“
Počela je da plače.
„Jer mi je jutros rekao da si ti kriva što mu je život propao. I da će večeras pred svima objaviti kako te ostavlja, da bi te ponizio.“
„I ti si ipak došla da ga poljubiš pred mojom djecom?“
Nije imala odgovor.
Uzela sam djecu i otišla kod sestre. Te noći muž me zvao sedamnaest puta. Prvo je prijetio razvodom, zatim molio da se vratim.
Sutradan sam otišla kod advokata.
Nedjelju dana kasnije prijateljica me pozvala. Rekla je da ju je ostavio čim je shvatio da od očevog novca nema ništa.
„Izgubila sam najboljeg prijatelja i tebe zbog njega“, jecala je.
„Nisi me izgubila zbog njega“, odgovorila sam. „Izgubila si me onog trenutka kada si odlučila da mi se smiješ u lice.“
Tri mjeseca kasnije razvod je bio u toku. Muž je živio kod majke, otac je zahtijevao povrat novca, a žena s posla ga je ostavila čim je saznala za dugove.
Jednog dana svekrva me pozvala i rekla:
„Možda smo ipak pogriješili. Moj sin sada nema nikoga.“
Sjetila sam se kako je pljeskala dok me ponižavao pred djecom.
„Imao je ženu, djecu, dom i porodicu“, odgovorila sam. „Sve je to sam odbacio.“
A onda sam joj rekla ono što je odavno trebalo da čuje:
„SJEĆATE LI SE KAKO STE REKLI DA JE KONAČNO NAŠAO NEŠTO BOLJE? E PA, SADA NEKA MU TO BOLJE OTVORI VRATA!“
Spustila sam slušalicu i prvi put poslije mnogo godina osjetila mir.