Policajac je ponovo pregledao spisak i pitao jesam li sigurna da je ušla baš u taj autobus. Pokazala sam mu poruke i vrijeme polaska. Tada je jedna djevojka koja je stajala pored puta rekla da je moja kćerka sjela pored nje, ali ju je vozač prije polaska premjestio naprijed.

Vozač nije bio među povrijeđenima. Niko ga nije mogao pronaći. Policija je pregledala vozilo i otkrila da kartica s njegovim imenom ne pripada čovjeku koji je tog jutra vozio autobus. Pravi vozač je pronađen onesviješten u garaži firme.

Ponovo sam nazvala kćerkin broj. Telefon je zazvonio u travi nekoliko metara od autobusa. Pored njega je ležala njena narukvica, ali nje nije bilo. Snimak kamere s obližnje pumpe pokazao je muškarca kako poslije nesreće vodi djevojčicu prema bijelom kombiju.

Policija je odmah zatvorila puteve. Saznali su da je lažni vozač nekoliko sedmica ranije radio kao mehaničar u istoj firmi i znao raspored linija. Moja kćerka nije bila slučajna žrtva. Njega je unajmio čovjek koji je mjesecima pokušavao da naplati dug od mog bivšeg supruga.

Nisam ni znala da njen otac duguje novac. Nakon razvoda živio je u drugom gradu i uvjeravao me da je sve u redu. Policiji je priznao da je prethodnih dana dobijao prijetnje, ali ih nije prijavio jer se bojao da će biti otkriveno njegovo kockanje.

Kombi je pronađen na napuštenom putu dva sata kasnije. Muškarac je pobjegao u šumu, a kćerka je bila zaključana unutra. Bila je uplašena i imala je posjekotinu na čelu, ali je bila živa. Rekla je da joj je poslije sudara naredio da izađe na prednja vrata i zaprijetio da će nauditi meni ako vrisne.

Uhvaćen je iste večeri. Ispostavilo se da je namjerno izazvao nesreću skretanjem autobusa s puta, ne razmišljajući koliko djece može povrijediti. Planirao je otmicu prikazati kao nestanak u haosu poslije sudara. Zato kćerkino ime nije stavio na spisak.

Njen otac je krivicu pokušao prebaciti na otmičara, ali ja mu nisam oprostila što je prešutio prijetnje. Dug je mogao biti prijavljen i riješen. Umjesto toga je čuvao svoju tajnu dok je naše dijete svakog jutra ulazilo u autobus.

Kćerka se fizički brzo oporavila, ali mjesecima nije mogla putovati bez mene. Svaki zvuk kočenja vraćao ju je u taj dan.

Kada je policajac rekao da njeno ime nije među putnicima, mislila sam da je došlo do obične greške. Tek kasnije sam shvatila da je izbrisano namjerno, kao prvi korak plana u kojem je trebalo da nestane bez traga. Pronašli smo je zahvaljujući djevojci koja je zapamtila gdje je sjedila i telefonu koji je kćerka uspjela baciti prije nego što su je odveli.