Majstor se osvrnuo prema hodniku i tiše dodao: „Ako račune i materijal vodimo po punoj cijeni, a razliku podijelimo, vi ćete proći jeftinije, ja ću zaraditi više, a muž ne mora ništa znati.“ Osmijeh mu je nestao čim je vidio da sam uključila snimanje na telefonu.

Pokušao je da se izvuče tvrdeći da se šalio. Spustila sam kafu, zamolila ga da izađe i odmah pozvala muža. Očekivala sam da će se naljutiti na majstora, ali je s druge strane nastala duga tišina. Tada je priznao da je upravo taj čovjek njegov stari školski drug i da je unaprijed znao pravu cijenu radova. Dogovorili su se da meni pokažu veću ponudu jer je muž razliku namjeravao da uloži u propali posao za koji mi ništa nije rekao.

Kad je došao kući, tvrdio je da nije planirao da me prevari, već da me poštedi brige. Iz torbe sam izvadila ponudu koju mi je majstor ostavio. Na njoj nije bila samo veća cijena. Uračunati su skupi italijanski elementi, a u kupatilu su ugrađivane najjeftinije kopije. Razlika nije bila nekoliko stotina, već skoro šest hiljada maraka.

Muž je pozvao majstora i uključio zvučnik. Ovaj je odmah počeo da prijeti da će obustaviti radove i odnijeti sav materijal ako mu ne platimo ostatak. Nije znao da sam već fotografisala kutije, serijske brojeve i svaki račun koji je ostavio na stolu. Još manje je znao da sam nazvala prodavnicu iz koje je navodno kupljena oprema. Tamo su mi rekli da broj računa ne postoji.

Sutradan su se pred kućom pojavila dvojica njegovih radnika. Nisu došli da nastave renoviranje, već da traže svoje plate. Tri mjeseca im nije dao ni marku, iako je od nas uzeo avans. Pokazali su mi poruke u kojima im je naredio da uklone originalne deklaracije sa jeftinih pločica i zalijepe etikete skupljeg proizvođača.

Sve smo predali policiji i tržišnoj inspekciji. Ispostavilo se da nismo bili jedini. Na isti način je prevario još četiri porodice. Njegova rečenica o „upola manjoj cijeni“ bila je pokušaj da i mene uvuče u prevaru, kako kasnije ne bih smjela da ga prijavim.

Kupatilo je sedmicama ostalo raskopano, ali to više nije bio najveći problem u kući. Muž je morao priznati da je bez mog znanja podigao pozajmicu i založio automobil zbog poslovne ideje koju je skrivao. Majstora sam mogla prijaviti i izbaciti. S mužem je bilo teže, jer se povjerenje ne popravi novim pločicama.

Radove je završila druga ekipa, po stvarnoj cijeni i uz uredne račune. Automobil smo prodali da zatvorimo dug, a muž je mjesecima vraćao ono što je pokušao sakriti. Svaki put kada uđem u novo kupatilo, sjetim se kafe koju sam odnijela bez ikakve sumnje. Jedna bezobrazna ponuda otkrila je dvije prevare: majstorovu krađu i tajnu čovjeka s kojim sam dijelila račun, kuću i život.