Gledala sam poruku nekoliko minuta. Lokacija aerodroma, vrijeme polaska i dvije avionske karte. Moje ime je već bilo upisano.
Prva reakcija mi je bila da ga nazovem i kažem da je lud. Druga da obrišem poruku. Treća je bila najgora — da zamislim kako bi izgledalo da stvarno odem.
Muž je te večeri sjedio u dnevnoj sobi i gledao televiziju. Rekla sam mu da sam umorna i otišla ranije u krevet. Nisam mogla da spavam. Pored mene čovjek sa kojim sam provela devet godina, a u glavi mi drugi čovjek i karta za mjesto na kojem nikada nisam bila.
Ujutru me bivši ponovo pozvao.
„Ne moraš ništa da obećaš. Samo dođi večeras da pričamo.“
Pristala sam.
Našli smo se u restoranu van grada, dovoljno daleko da ne sretnemo nikoga poznatog. Ovoga puta nije bilo ni džipa ni obezbjeđenja. Došao je običnim autom.
„Šta ti zapravo hoćeš od mene?“ pitala sam čim sam sjela.
„Da prestaneš da živiš život koji ne želiš.“
Naljutila sam se.
„Ti ne znaš ništa o mom životu.“
Samo me je pogledao.
„Znam više nego što misliš.“
Tada mi je prvi put nešto zazvučalo pogrešno.
Pitala sam ga odakle mu moj broj.
Nasmijao se kratko.
„Nije teško doći do broja.“
„A kako znaš da nisam srećna u braku?“
Tu je zaćutao.
Nekoliko sekundi.
Previše dugo.
Ustala sam.
„Ne idem nigdje s tobom.“
Uhvatila sam torbu i krenula prema izlazu, a onda je rekao:
„Pitaj muža gdje je bio prošlog četvrtka.“
Stala sam.
„Šta?“
„Samo ga pitaj.“
Nisam se vratila za sto.
Kod kuće sam zatekla muža u kuhinji.
„Gdje si bio prošlog četvrtka?“
Čovjek sa kojim živim devet godina nije me pitao zašto to pitam. Nije pokušao da se sjeti.
Samo je spustio šolju.
„Ko ti je rekao?“
U tom trenutku mi je postalo hladno.
„Odgovori.“
Sjeo je za sto.
„Bio sam sa njim.“
Mislila sam da nisam dobro čula.
„Sa kim?“
„Sa tvojim bivšim.“
Nisam mogla ni da sjednem.
Ispostavilo se da moj bivši nije slučajno prošao pored mene onog dana.
Muž ga je pronašao nekoliko nedjelja ranije.
Zašto?
Jer je znao da među nama već dugo nešto ne funkcioniše.
„Mislio sam da ćeš, ako ga ponovo vidiš, konačno shvatiti šta želiš“, rekao je.
„Ti si mu dao moj broj?“
Spustio je pogled.
To mi je bilo dovoljno.
Počela sam da vičem. Nisam mogla da vjerujem da je čovjek sa kojim živim organizovao susret sa mojim bivšim kao neku provjeru braka.
A onda je rekao nešto što me potpuno zaustavilo.
„Nisam očekivao da će otići ovako daleko. Dogovor je bio samo da ti se javi.“
„Kakav dogovor?“
Muž je izvadio telefon i pokazao mi poruke.
Moj bivši mu je mjesecima dugovao veliki novac zbog nekog starog posla. Muž mu je ponudio da dio duga zaboravi ako pristane da mi se približi i vidi kako ću reagovati.
Nisam znala kome se više gadim — njima ili sebi što sam u jednom trenutku stvarno razmišljala da odem.
„A karte?“ pitala sam.
Muž je odmahnuo glavom.
„To nije bio dio dogovora.“
Tada sam shvatila.
Moj bivši je u početku pristao zbog novca.
Ali se predomislio.
Sledećeg jutra otišla sam sama na aerodrom.
Ne da putujem.
Da završim priču.
Čekao me je kod ulaza sa koferom.
Kad me je ugledao, nasmijao se.
„Znao sam da ćeš doći.“
Prišla sam mu i pružila odštampane poruke između njega i mog muža.
Osmijeh mu je nestao.
„Znam sve.“
Nije se pravdao.
Samo je rekao:
„Počelo je kao dogovor. Ali ono što sam ti rekao poslije nije bilo gluma.“
„Nije važno.“
Okrenula sam se i otišla.
Nisam ušla u avion.
Ali nisam se vratila ni starom životu.
Narednih nekoliko mjeseci muž i ja smo prvi put poslije godina stvarno razgovarali. Bez glume da je sve dobro. Bez večera u tišini i života po navici.
Na kraju smo se razveli mirno.
Godinu dana kasnije srela sam zajedničkog poznanika.
Pitao me:
„Jesi li ikada saznala zašto je tvoj bivši stvarno kupio dvije karte?“
„Zbog mene.“
Odmahnuo je glavom.
„Ne. Druga karta uopšte nije bila na tvoje ime.“
Zaledila sam se.
Izvadio je telefon i pokazao mi fotografiju rezervacije koju je tada dobio od njega.
Na prvoj karti bilo je njegovo ime.
Na drugoj — ime žene koju nisam poznavala.
Tada sam konačno shvatila cijelu stvar.
Nije me pokušavao odvesti na drugi kraj svijeta.
Samo je želio da vidi hoću li zbog njega biti spremna da ostavim svoj život.
A kada sam rekla „ne“ — te iste večeri je otišao sa drugom.