„Kako to mislite da moj muž zna?“ upitala sam, gledajući u malu crnu kutiju koju je majstor izvukao iza pločica.

„Gospođo, ovo je kamera. Neko ju je namjerno ugradio. A pogledajte gdje je okrenuta!“

Krv mi se sledila. Kamera je bila usmjerena pravo prema tuš-kabini.

„Skidajte odjeću!“, ponovio je majstor. „Ako vas muž vidi na snimku dok sam ja ovdje, nastaje haos!“

Tek tada sam primijetila da je moja majica potpuno mokra od vode koja je šikljala iz puknute cijevi. Majstor mi je pružio peškir.

„Presvucite se u sobi. Ja ću ovo fotografisati.“

Odjednom mu je zazvonio telefon. Pogledao je ekran i problijedio.

„Vaš muž me zove!“

„Kako zna da ste ovdje?“

„On me je preporučio vašoj komšinici prošle godine. Ali zašto me sada zove?“

Javila sam se umjesto njega.

„Halo, Dragane?“

„ŠTA TI RADIŠ S NJEGOVIM TELEFONOM?!“ zaurlao je moj muž.

„Popravlja mi kupatilo. A upravo je pronašao nešto zanimljivo.“

Nastala je tišina.

„Ništa ne dirajte! Dolazim odmah!“

„Zar nisi u Sarajevu na službenom putu?“

Prekinuo je vezu.

Dvadeset minuta kasnije čula sam automobil pred kućom. Muž je uletio unutra, zgrabio majstora za kragnu i počeo da viče.

„KO TI JE DOZVOLIO DA RAZBIJAŠ TAJ ZID?!“

„Vaša žena! Cijev je pukla!“

Stala sam između njih.

„Dragane, ko je postavio kameru?“

„To je zbog sigurnosti!“

„U tuš-kabini?!“

Tada je majstor izvadio još jednu stvar iz zida. Malu memorijsku karticu.

Muž je skočio da mu je otme, ali majstor se izmakao.

„Ne dirajte! Ovo predajemo policiji.“

Draganu su se tresle ruke.

„Molim te“, šapnuo mi je. „Mogu sve objasniti.“

„Onda počni.“

Sjeo je na ivicu kade i priznao da je prije godinu dana posumnjao da ga varam. Postavio je kameru kako bi me nadzirao, a snimke je pregledao dok sam bila na poslu.

„I šta si otkrio?“ upitala sam.

„Ništa. Nikada me nisi prevarila.“

„Pa zašto je nisi uklonio?“

Ćutao je.

Tada je majstor pokazao na telefon.

„Gospođo, kamera je još bila povezana na internet. Neko je mogao gledati snimke uživo.“

Muž je spustio glavu.

Pozvala sam policiju. Utvrđeno je da je kamera mjesecima snimala moje najintimnije trenutke. Snimci su bili sačuvani na uređaju povezanom s muževim nalogom.

Istog dana spakovala sam njegove stvari.

„Zbog jedne kamere uništavaš petnaest godina braka?“ pitao je na odlasku.

„Ne, Dragane. Ti si uništio brak onog dana kada si odlučio da me špijuniraš umjesto da razgovaraš sa mnom.“

Tri mjeseca kasnije podnijela sam zahtjev za razvod. Promijenila sam brave i pregledala cijelu kuću.

A majstor?

Nije mi naplatio popravku.

Rekao je samo: „Nisam mogao uzeti novac od žene kojoj sam danas možda spasio život.“

Najviše me zaboljelo što sam godinama mislila da živim s čovjekom koji me najbolje poznaje.

A zapravo sam živjela s čovjekom koji me svakodnevno posmatrao, ali mi nikada nije vjerovao.