„Znači, hoćeš da me oženiš samo zato što te ona ucjenjuje?“ upitala sam ga, osjećajući kako mi se noge odsijecaju.

Marko je spustio pogled. „Ako danas odem, napraviće skandal. Moji roditelji ništa ne znaju.“

„A ja? Jesi li pomislio šta ćeš napraviti od mog života?“

Nije odgovorio. Tada sam skinula vjerenički prsten i stavila mu ga u ruku.

„Idemo unutra. Ali ne da se vjenčamo.“

Uhvatila sam ga za ruku i ušla u salu. Muzika je prestala čim su nas gosti ugledali. Njegova majka ustala je nasmijana, a moja je već brisala suze od sreće.

„Prije nego što počnemo, imam nešto da kažem“, izgovorila sam.

Marko me uhvatio za lakat. „Molim te, nemoj.“

„Deset godina voli drugu ženu. Upravo mi je priznao.“

Salom se prolomio žamor. Njegova majka pritrčala je našem stolu.

„Jesi li normalna?! Dvjesta ljudi je došlo!“

„Onda je dobro što će svih dvjesta čuti istinu.“

Pokazala sam prema ženi s dječakom. Ona je problijedjela, ustala i pokušala da izađe.

„Sačekajte!“, viknuo je Markov otac.

Prišao joj je i pogledao dječaka.

„Koliko ima godina?“

„Sedam“, odgovorila je jedva čujno.

Čovjek se okrenuo sinu.

„Sedam godina? A meni si rekao da si s tom ženom završio još prije deset!“

Tada sam shvatila da njegov otac ipak zna za nju.

Žena je odjednom progovorila.

„Nisam došla da rasturim vjenčanje. Marko me je juče pozvao i rekao da će danas pred svima priznati da smo porodica. Obećao je našem sinu da će ga konačno predstaviti kao svoje dijete.“

Pogledala sam Marka. Više nije imao snage ni da me pogleda.

„Znači, slagao si i nju i mene?“

Žena je počela da plače.

„Rekao mi je da ti sve znaš i da ste se dogovorili da se rastanete poslije vjenčanja!“

„Poslije vjenčanja?!“ ponovila sam zaprepašteno.

Tada je Markova majka povikala: „Dosta! Dječak i njegova majka odmah da izađu!“

Ali dječak je prišao Marku i povukao ga za rukav.

„Tata, zašto si rekao da ćemo danas svi biti srećni?“

Nastala je tišina kakvu nikada neću zaboraviti.

Marko je kleknuo pred sina, ali dječak se odmakao i potrčao majci.

Ja sam skinula veo, spustila ga na sto i krenula prema izlazu.

Moja majka pošla je za mnom. Na vratima me zagrlila i rekla: „Hvala Bogu što si saznala danas, a ne poslije deset godina braka.“

Šest mjeseci kasnije srela sam tu ženu u gradu. Bila je sama sa sinom. Rekla mi je da je Marko ponovo obećavao zajednički život, ali je ubrzo otkrila da se viđa s trećom ženom.

„Znaš šta je najgore?“ upitala me je. „Deset godina sam mislila da sam njegova najveća ljubav.“

Pogledala sam je i odgovorila:

„A ja sam mislila da sam njegova budućnost.“

Nasmijale smo se kroz suze.

Tog dana shvatila sam da nas dvije nikada nismo bile suparnice. Bile smo samo dvije žene kojima je isti čovjek godinama prodavao različite laži.

A jedini koji je zaista izgubio nešto neprocjenjivo bio je dječak koji je tog dana prvi put pred svima izgovorio riječ „tata“, a zauzvrat dobio očevu šutnju.