Od stresa sam izgubila nerođeno dijete koje sam šest godina čekala

„SAD KAD VIŠE NEMA DJETETA, VALJDA MOŽEMO NORMALNO DA RAZGOVARAMO O RAZVODU!“ izgovorio je moj muž, stojeći pored bolničkog kreveta.

Gledala sam ga i nisam mogla da vjerujem šta čujem. Prije samo nekoliko dana zajedno smo birali krevetac, a sada je govorio o razvodu dok sam ja još krvarila i oporavljala se od gubitka trudnoće.

„Naše dijete je umrlo, a ti razmišljaš o razvodu?!“ prošaputala sam.

„Nemoj sve da svaljuješ na mene. Trudnoće se gube i bez stresa“, odgovorio je hladno.

Tada sam shvatila da čovjek kojeg sam voljela petnaest godina više nema ni trunku saosjećanja prema meni.

Zamolila sam ga da izađe. Umjesto da ode, izvadio je telefon i rekao da njegova majka želi da razgovara sa mnom.

„ŠTA SAD HOĆE TVOJA MAJKA?!“

„Misli da bi bilo najbolje da se raziđemo bez svađe. Stan je na moje ime.“

Počela sam da plačem toliko da je medicinska sestra ušla u sobu i zamolila ga da napusti odjeljenje.

Sljedećeg jutra došla je moja majka. Kada sam joj ispričala šta su mi uradili muž i sestra, sjela je pored kreveta i dugo ćutala. Zatim je izgovorila:

„SINOĆ JE TVOJA SESTRA BILA KOD MENE. REKLA JE DA JE TRUDNA!“

Osjetila sam kako mi se cijelo tijelo ledi.

„Molim te, mama, reci da nije istina!“

Majka je zaplakala. Sestra joj je priznala da čeka dijete s mojim mužem i da planiraju zajednički život.

Nisam vrištala. Nisam imala snage. Samo sam okrenula glavu prema zidu i zamolila majku da me ostavi samu.

Kada sam izašla iz bolnice, nisam se vratila mužu. Otišla sam kod roditelja. Sestra je pokušala da me pozove, ali nisam odgovarala.

Tri dana kasnije stigla mi je njena poruka:

„ŽAO MI JE ZBOG TVOG DJETETA, ALI NE MOŽEMO BIRATI KOGA ĆEMO VOLJETI.“

Tada sam prvi put osjetila bijes jači od tuge.

Odgovorila sam joj samo jednom rečenicom:

„MOGLA SI DA BIRAŠ HOĆEŠ LI IZDATI ROĐENU SESTRU!“

Pokrenula sam razvod i zatražila svoj dio zajedničke imovine. Muž je pokušao da me ubijedi da nemam pravo ni na šta jer stan glasi na njega, ali advokat mi je objasnio da se mora utvrditi šta smo stekli tokom braka.

Najteže mi je bilo kada sam nekoliko mjeseci kasnije vidjela sestru s trudničkim stomakom. Stajala je ispred prodavnice, a moj bivši muž nosio joj je kese.

U rukama sam držala malu kutiju sa ultrazvučnom slikom svog nerođenog djeteta. Nosila sam je kući nakon što sam je uzela iz svojih stvari.

Prošla sam pored njih bez riječi.

Danas idem na razgovore s psihologom i polako pokušavam da nastavim život. Ljekari mi nisu mogli potvrditi da je stres bio uzrok gubitka trudnoće, ali znam koliko me je njihova izdaja slomila.

Majka me moli da jednog dana oprostim sestri. Možda ću uspjeti da prestanem da je mrzim, ali nikada više neću moći da joj vjerujem.

JER DOK SAM JA U BOLNICI PLAKALA ZA DJETETOM KOJE NIKADA NISAM ZAGRLILA, MOJA ROĐENA SESTRA JE S MOJIM MUŽEM PLANIRALA ROĐENJE NJIHOVOG DJETETA!

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *