Čovjek je prišao našem stolu, pogledao mog momka i rekao: „IZVINI, JESI LI TI MARKO, SIN DRAGANA PETROVIĆA?“
Momak je istog trenutka spustio viljušku. Prepoznao je čovjeka i ustao.
„Čika Milane, nisam vas očekivao ovdje!“
Čovjek ga je pogledao, pa pokazao prema meni.
„Sjedio sam za susjednim stolom i sve čuo. Je li moguće da djevojci ne daš ni zalogaj, a sebi naručuješ najskuplje jelo?“
Marko je pocrvenio.
„Nije to tako! Dogovorili smo se da sve dijelimo napola!“
„A JESI LI JOJ I PLATU DAO NAPOLA?“, upitao ga je čovjek.
Nisam mogla vjerovati šta slušam. Milan je bio dugogodišnji prijatelj Markovog pokojnog oca.
Zatim je pozvao konobara, naručio mi večeru i rekao da sjednem za njegov sto.
Marko je pobjesnio.
„NEĆEŠ TI MENI PRED DJEVOJKOM DRŽATI PREDAVANJA!“
Milan se samo nasmijao.
„Tvoj otac je godinama pomagao siromašnim studentima. A ti danas ponižavaš djevojku jer nema 20 evra za večeru.“
Tada sam prvi put vidjela koliko Marko može biti bezobrazan.
„ONA TREBA DA BUDE SREĆNA ŠTO JE UOPŠTE VODIM NA MORE!“, povikao je.
Ustala sam i rekla da odlazim. Marko me je uhvatio za ruku.
„A KO ĆE TI PLATITI POVRATNU KARTU? NEMAŠ NI ZA AUTOBUS!“
Milan je izvadio novčanik, ali sam ga zaustavila. Nisam željela njegov novac.
Te noći sam pozvala drugaricu i zamolila je da mi pozajmi za kartu. Spakovala sam stvari i otišla ujutru, dok je Marko još spavao.
Tri dana kasnije stigla mi je poruka od njega.
„NADAM SE DA SI NAUČILA LEKCIJU. KAD BUDEŠ IMALA SVOJ NOVAC, MOŽEMO OPET BITI ZAJEDNO.“
Nisam odgovorila.
Ali onda me je pozvala njegova majka.
„Djevojko, šta si ti uradila mom sinu?! Milan mi je sve ispričao!“
Pomislila sam da će me vrijeđati, ali počela je da plače.
„Godinama sam mu govorila da novac nije najvažniji. Njegov otac je počeo od nule, a on se ponaša kao da je rođen bogat.“
Nekoliko dana kasnije Marko se pojavio pred mojim stanom s buketom ruža.
„Izvini. Mama mi je rekla da sam pretjerao.“
Pogledala sam ga i upitala:
„A DA TI MAMA NIJE REKLA, BI LI TI BILO ŽAO?“
Ćutao je.
Tada sam znala da se nije promijenio.
Vratila sam mu poklone koje mi je donosio i rekla da više ne želim da ga vidim.
Danas radim uz fakultet, plaćam svoje troškove i još uvijek nemam mnogo novca.
Ali imam mir.
Prije mjesec dana srela sam Marka u gradu. Bio je s novom djevojkom. Dok su sjedili u kafiću, čula sam ga kako joj govori:
„JA PLAĆAM SVOJE, TI SVOJE!“
Ona je ustala, uzela torbu i otišla.
A ja sam se prvi put iskreno nasmijala.
Nije me boljelo što nije htio da mi plati večeru. Boljelo me je što je čovjek koji je tvrdio da me voli mogao mirno da jede dok ja gladna sjedim preko puta njega.
Shvatila sam da nije problem bio u njegovih 3.000 evra niti u mojih posljednjih 20. Problem je bio što je on imao novca, ali nije imao ni trunku poštovanja.