Pas koji je svakog dana dolazio da spava kod mene

PAS KOJI JE SVAKOG DANA DOLAZIO DA SPAVA KOD MENE

Sutradan je pas ponovo došao. Čim sam ga ugledao na kapiji, primijetio sam da mu za ogrlicom viri presavijena ceduljica. Izvadio sam je i pročitao:

„Hvala što ste ga pustili da odspava. Kod kuće živi sa šestoro djece, od kojih su dvoje blizanci od tri godine. Već godinama pokušava pronaći mirno mjesto za popodnevno spavanje. Mogu li i ja sutra doći s njim?“

Počeo sam se smijati toliko da sam morao sjesti. Pogledao sam psa, a on me je gledao potpuno ozbiljno, kao da je savršeno znao šta piše na papiru.

„Znači, prijatelju, ti ovdje bježiš od djece?“

Pas je samo prošao pored mene, otišao na svoje uobičajeno mjesto, napravio dva kruga i legao.

Ali priča tu nije završila.

Sljedećeg dana, tačno u isto vrijeme, začuo sam kucanje na kapiji. Pomislio sam da je ponovo pas, ali ispred mene je stajala žena od četrdesetak godina. Pored nje — moj svakodnevni gost.

„Vi ste vlasnik vikendice?“ upitala je kroz smijeh.

Klimnuo sam glavom.

„A vi ste vlasnica ovog bjegunca?“

„Jesam. I morala sam doći da vidim gdje moj pas provodi svaki dan.“

Pozvao sam je na kafu. Dok smo sjedili, objasnila mi je da je pas godinama imao svoju korpu u najmirnijem dijelu kuće. Onda su stigli blizanci. Pa igračke, vriska, trčanje, crtani filmovi…

Pas je očigledno zaključio da je vrijeme da pronađe rezervnu kuću.

U jednom trenutku začula se galama sa puta. Šestoro djece trčalo je prema kapiji.

„MAMAAA! Našli smo vas!“

Pas je istog trenutka podigao glavu.

Pogledao je djecu.

Pogledao je mene.

Ustao i polako krenuo iza vikendice.

Žena se počela smijati.

„Vidite? Zato dolazi kod vas.“

Najmlađi dječak potrčao je za njim vičući njegovo ime, a pas je ubrzao kao da mu život zavisi od toga.

Od tog dana više nisam zaključavao kapiju tokom popodneva. Pas je redovno dolazio, odspavao svojih sat vremena i vraćao se kući.

A posljednjeg dana mog odmora na ogrlici sam mu ostavio svoju ceduljicu:

„Vikendica se zatvara do sljedećeg ljeta. Izdrži, prijatelju.“

Sljedećeg jutra pronašao sam ga kako sjedi ispred zaključane kapije.

Za ogrlicom je imao novu poruku:

„Ako imate slobodnu sobu, muž pita primate li i ljude.“

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *