Uvela me je u kuhinju, skuvala kafu i sjela preko puta mene kao da mi prvi put priča nešto važno. Nije plakala, nije dramila. Samo je gledala u šolju i govorila tiho, kao neko ko je predugo nosio istu stvar u sebi.

Rekla je da nije pobjegla zbog fakulteta, niti zbog tog čovjeka za kog se udala. Fakultet je napustila jer više nije mogla da izdrži ono što joj se tamo dešavalo. Mjesecima je, kaže, jedan profesor “pomagao” oko diplomskog, zvao je na konsultacije kad nikog nema, produžavao rokove, uslovljavao je sitnicama i pravio se da je sve normalno. Kad ga je odbila, počeo je da joj obara rad, vraća poglavlja bez razloga i jasno stavlja do znanja da bez njega neće završiti.

Slušala sam i nisam prekidala. Osjetila sam da dolazi ono najgore.

Onda je rekla da je nekoliko puta htjela meni sve da ispriča, ali svaki put bi odustala jer sam ja stalno ponavljala isto — da izdrži još malo, da je diploma najvažnija, da ne pravi problem pred kraj. Mislila je da joj govorim kao majka koja je gura naprijed. Ona je to doživjela kao znak da je neću stvarno čuti.

A čovjek za kog se udala? Nije bio nikakav hir. Upoznala ga je preko prijateljice sa sela, saslušao ju je kad niko drugi nije, ponudio joj mir i prostor da se sabere. Nije je odvukao od života — sklonio ju je iz mjesta gdje je svakog dana živjela pod grčem.

Već sam bila slomljena od onoga što čujem, a onda je izvadila telefon i otvorila poruke.

“Znaš li ko je to bio?” pitala me.

Pogledala sam ime na ekranu i krv mi se sledila.

Bio je to isti profesor kojeg sam ja mjesecima hvalila pred njom. Isti onaj kojem sam govorila: “Molim vas, pomozite mom djetetu, ostao joj je samo još završni rad.”

Tad sam shvatila zašto je pobjegla bez objašnjenja. Nije bježala od studija. Nije bježala ni od mene kao majke. Bježala je od čovjeka kome sam je, ne znajući, sama gurala pravo u ruke.

Kad sam je pitala zašto mi ipak nije rekla istinu, samo me je pogledala i rekla:

“Jesam, mama… samo ti nisi čula.”

Te noći nisam oka sklopila. A sutradan ujutro, prije nego što sam bilo kome išta rekla, zazvonio mi je telefon.

Na ekranu je stajalo njegovo ime.