Platio sam 15.000 eura da mi zaposle ženu

Samo dva dana nakon što je počela da radi, supruga se vratila kući blijeda kao krpa. Spustila je torbu na sto i pitala me: „Jesi li ti nekome plaćao da me zaposli?“

Osjetio sam kako mi se krv ledi.

„Otkud ti to?“, upitao sam, pokušavajući da ostanem miran.

„Danas me je šef pozvao u kancelariju. Rekao mi je da zna koliko je moj muž platio za moje radno mjesto. A onda je dodao da takve usluge nikada nisu besplatne.“

Pokušao sam da je ubijedim da je čovjek nešto pogrešno razumio, ali ona je izvadila telefon i pokazala mi poruku koju joj je poslao.

„Ako želite da zadržite posao, vaš muž mora završiti ono što je obećao.“

Odmah sam pozvao čovjeka kojem sam dao 15.000 eura. Nije se javljao. Poslije petog poziva stigla mi je poruka: „Nemoj više zvati. Dogovor nije bio samo novac.“

Tada sam shvatio da sam upao u mnogo ozbiljniju priču.

Sutradan sam otišao kod posrednika kući. Njegova supruga mi je otvorila vrata i rekla da je muž otputovao. Međutim, dok smo razgovarali, ugledao sam njegov automobil u garaži.

„Recite mu da imam dokaze o novcu“, rekao sam dovoljno glasno da me čuje.

Vrata dnevne sobe su se otvorila.

„Prijetiš li ti meni?“, upitao je.

„Hoću da moja žena ostane izvan ovoga!“

Nasmijao se i spustio fasciklu na sto. U njoj su bile kopije dokumenata moje porodične firme.

„Tvoj otac ima nekoliko poslovnih prostora. Nama treba jedan. Prepišite ga na čovjeka kojeg ćemo vam poslati i niko neće imati problema.“

Ostao sam bez riječi. Lokal koji su tražili vrijedio je skoro 200.000 eura.

Kada sam odbio, zaprijetio je da će moju suprugu prijaviti kao saučesnicu u podmićivanju.

Te večeri priznao sam joj sve. Plakala je, ali ne zbog izgubljenog posla.

„Šest godina me gledaš kako tražim zaposlenje, a nisi vjerovao da mogu uspjeti sama?“, pitala je.

Nisam imao odgovor.

Sljedećeg jutra zajedno smo otišli advokatu, a zatim nadležnim organima. Predali smo poruke, podatke o isplati i sve što smo znali. Morao sam priznati i sopstveno učešće u nezakonitom dogovoru.

Supruga je dala otkaz. Ubrzo je pokrenuta istraga protiv više osoba, a ja sam mjesecima prolazio kroz saslušanja i postupak zbog onoga što sam uradio.

Otac je saznao sve i prvi put u životu odbio da me finansijski izvlači iz problema.

Najviše me pogodilo kada je supruga spakovala kofere.

„Ne odlazim zato što si izgubio novac“, rekla je. „Odlazim zato što si odlučivao o mom životu iza mojih leđa.“

Preselila se kod sestre, a nekoliko mjeseci kasnije pronašla posao u privatnoj računovodstvenoj firmi. Bez veze, bez mita i bez moje pomoći.

Godinu dana kasnije razveli smo se.

Izgubio sam 15.000 eura, brak i ugled. Pravne posljedice bile su mnogo teže od novčanog gubitka.

A najgore od svega bilo je kada sam je posljednji put sreo. Izgledala je srećnije nego ikada.

Rekla mi je samo jednu rečenicu:

„Ti si platio da mi neko da posao, a ja sam morala da izgubim tebe da bih konačno dokazala koliko vrijedim.“

Tada sam shvatio da nisam kupio njenu budućnost. Svojom odlukom gotovo sam je uništio.