„Nisam znala… Oprostite mi“, promucala sam, dok su se pogledi svih gostiju zaustavljali na meni.

Žena je obrisala suze, ali njen muž nije skidao pogled s mene.

„Osam godina“, rekao je. „Osam godina gledam kako moja žena svakog mjeseca plače zbog negativnog testa. A vi ste joj večeras za nekoliko sekundi vratili sve te godine.“

Osjetila sam kako mi lice gori. Htjela sam otići, ali žena me zaustavila.

„Sačekajte! Niste vi jedini koji me večeras povrijedio.“

Okrenula se prema suprugu.

„A ti? Hoćeš li joj reći šta si mi jutros kazao?“

Muškarac je problijedio.

„Molim te, ne ovdje.“

„BAŠ OVDJE! JUTROS SI MI REKAO DA ĆEŠ ME OSTAVITI AKO TI NE RODIM DIJETE DO KRAJA GODINE!“

Restoran je utihnuo.

Njen muž je pokušao da je uhvati za ruku, ali ona se odmakla.

„Večeras si me doveo na godišnjicu braka, kupio cvijeće i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo!“

Tada je ustala starija žena za susjednim stolom.

„Sine, je li to istina?“

Bila je to njegova majka.

„Mama, ne miješaj se!“

„Miješaću se! Znaš li ti koliko sam godina čekala da dobijem tebe? Dvanaest! A tvoj otac me nikada nije pitao zašto još nisam rodila!“

Žena je počela da plače još jače.

Prišla sam joj i tiho rekla:

„Žao mi je. Nisam smjela pretpostaviti da ste trudni.“

Pogledala me umornim očima.

„Vi niste znali. Ali on zna koliko me boli, pa me ipak svakodnevno podsjeća.“

Uzela je torbu i krenula prema izlazu.

Muž je potrčao za njom.

„Čekaj! Ne možeš tek tako otići!“

Zaustavila se na vratima.

„Mogu. Osam godina sam se plašila da ću izgubiti tebe. Večeras sam shvatila da sam usput izgubila sebe.“

Njegova majka ustala je i krenula za snahom.

„Večeras ideš kod mene, dušo.“

Tri mjeseca kasnije srela sam tu ženu u gradu. Bila je nasmijana, drugačija.

Rekla mi je da se odselila, počela ponovo raditi i da je prvi put poslije mnogo godina prestala brojati dane do sljedećeg testa.

„A vaš muž?“, upitala sam.

„Još me zove. Kaže da je pogriješio.“

„Hoćete li mu oprostiti?“

Nasmiješila se.

„Možda jednog dana. Ali neću mu se vratiti samo zato što se plaši da ostane sam.“

Zatim je izgovorila nešto što nikada nisam zaboravila:

„CIJELI ŽIVOT SAM MISLILA DA NISAM DOVOLJNA JER NISAM POSTALA MAJKA. A ONDA SAM SHVATILA DA NE MORAM RODITI DIJETE DA BIH BILA VRIJEDNA LJUBAVI.“