„A KO SI TI? I OTKUD TI MOJ BROJ?“, stigao je odgovor poslije nekoliko sekundi.

Nasmijao sam se i nastavio šalu.

„Nije važno ko sam. Važno je da tvoj muž ništa ne sazna.“

Očekivao sam da će me odmah nazvati i izgrditi. Umjesto toga, telefon je ponovo zazvonio.

„JESI LI TI NORMALAN? REKLA SAM TI DA MI VIŠE NE PIŠEŠ NA OVAJ BROJ!“

Osmijeh mi je nestao s lica.

Pomislio sam da je shvatila šalu i odlučila da mi uzvrati.

„Dobro, ne ljuti se. Samo sam htio da te vidim.“

Odgovor je stigao gotovo istog trenutka.

„VIDJELI SMO SE JUČE! ZAR TI NIJE BILO DOVOLJNO? MUŽ MI JE JEDVA POVJEROVAO GDJE SAM BILA!“

Srce mi je počelo udarati. Pogledao sam prema kuhinji. Supruga je mirno spremala večeru i pjevušila.

Napisao sam još jednu poruku.

„A šta si mu rekla?“

„DA SAM BILA KOD SESTRE! ŠTA DRUGO DA MU KAŽEM?“

Juče je zaista bila kod sestre. Barem sam tako mislio.

Ruke su mi drhtale dok sam kucao.

„Znači, opet ćemo se vidjeti?“

„NE MOŽEMO VIŠE OVAKO. VEĆ ME SUMNJIČAVO GLEDA. A TI SI OŽENJEN, ZABORAVLJAŠ LI TO?“

Ustao sam od stola. Žena me pogledala.

„Šta ti je? Sav si blijed.“

„Ništa. Samo me nešto zaboljela glava.“

Otišao sam u spavaću sobu i napisao posljednju poruku.

„Reci mi samo jedno. Voliš li svog muža?“

Čekao sam skoro pet minuta.

A onda je stiglo:

„VOLIM GA. I ZATO ME JE SRAMOTA ZBOG SVEGA ŠTO SE DESILO. ALI TI SI PRVI POČEO!“

Više nisam mogao izdržati.

Pozvao sam broj svoje supruge. Telefon joj je zazvonio u kuhinji.

„Halo, ljubavi?“, javila se veselo.

„Moramo razgovarati.“

„O čemu?“

„O jučerašnjem danu. I o čovjeku s kojim se dopisuješ.“

Nastala je tišina.

Zatim je prasnula u smijeh.

„ČEKAJ, JESI LI TI ONA BUDALA KOJA MI PIŠE S NOVOG BROJA?“

„Kako znaš?“

„Zato što sam prije deset minuta nazvala taj broj s drugog telefona. Čula sam tvoju govornu poštu!“

Ostao sam bez riječi.

„Pa zašto si mi onda sve ono pisala?“

„Zato što si ti odlučio da provjeravaš mene, pa sam ja odlučila da provjerim koliko ćeš daleko otići!“

Osjetio sam ogromno olakšanje.

Ali onda je dodala:

„Samo da znaš, stvarno sam juče bila kod sestre. Možeš je nazvati.“

Spustio sam telefon i vratio se u kuhinju.

Supruga je sjedila za stolom, ozbiljna.

„Je li ti bilo smiješno?“, upitala je.

„Nimalo.“

„E, pa meni jeste. Sve dok nisam shvatila koliko mi zapravo ne vjeruješ.“

Te večeri nismo se posvađali zbog izmišljene prevare. Posvađali smo se zbog nečega mnogo stvarnijeg — nepovjerenja.

A novi broj telefona nisam više koristio za šale.

Jer sam zbog jedne glupe poruke umalo uništio mir u vlastitoj kući.