Srce mi je toliko jako lupalo da sam jedva disala. Prepoznala sam glas. Bila je to moja najbolja prijateljica Sanja, žena koja je prije samo tri dana sjedjela u mojoj kuhinji i govorila kako imam divnog muža.

„Ne brini, njegova žena ništa ne sumnja“, nasmijala se Sanja.

Maser je uzdahnuo. „Prošli put vas je zamalo uhvatila. Neću da izgubim posao zbog vas.“

„Onda joj nemoj ništa govoriti!“, odbrusila je.

Nisam više mogla da ležim. Ustala sam, obukla se i izašla u hodnik. Sanja je upravo izlazila iz susjedne kabine.

Kada me je ugledala, lice joj je problijedjelo.

„Milice! Otkud ti ovdje?“

„Došla sam da čujem koliko dugo spavaš s mojim mužem.“

Počela je da zamuckuje, a onda izgovorila nešto što me potpuno slomilo.

„Nije sve onako kako misliš. Mi smo zajedno skoro dvije godine.“

Dvije godine! Dok sam joj povjeravala svoje probleme, dok je dolazila na naše slave i rođendane, ona je bila s mojim mužem.

Izvadila sam telefon i pozvala ga.

„Gdje si, ljubavi?“, upitala sam mirno.

„Na poslu. Imam važan sastanak.“

„Odlično. Onda nećeš imati ništa protiv da večeras pozovemo Sanju na večeru.“

Nastala je tišina.

„Zašto baš nju?“

„Zato što sam upravo saznala koliko ste bliski.“

Prekinuo je vezu.

Sanja je počela da plače i moli me da ne uništavam njen brak. Tek tada sam shvatila da njen muž, koji je radio u inostranstvu, ništa ne zna.

„A moj brak? Jesi li ikada pomislila na njega?“, upitala sam.

Otišla sam kući, spakovala muževljeve stvari i ostavila ih pored ulaznih vrata.

Kada je stigao, pokušao je da me zagrli.

„Milice, napravio sam grešku.“

„Greška traje jednu noć. Ti si me lagao dvije godine.“

Tada je spustio glavu i priznao da se zaljubio u Sanju, ali da nije imao hrabrosti da me ostavi.

„A zašto si onda ostao?“

„Zbog djece.“

Pogledala sam ga i rekla: „Nemoj našu djecu koristiti kao opravdanje za svoj kukavičluk.“

Te noći otišao je iz kuće.

Nekoliko dana kasnije saznala sam da je i Sanjin muž otkrio prevaru. Podnio je zahtjev za razvod.

Moj muž je očekivao da će konačno moći da živi sa Sanjom. Međutim, ona ga je ostavila čim je izgubila svoj brak.

Tri mjeseca kasnije pojavio se pred mojim vratima s cvijećem.

„Izgubio sam sve. Molim te, vrati me.“

Gledala sam čovjeka kojem sam vjerovala petnaest godina.

„Nisi izgubio sve“, odgovorila sam. „Imaš djecu koja te vole. Ali mene više nemaš.“

Zatvorila sam vrata.

Te večeri sam prvi put poslije mnogo mjeseci mirno zaspala.

Najviše me nije boljelo što je volio drugu ženu. Boljelo me što sam dvije godine sjedjela za istim stolom s dvoje ljudi koji su se smijali sa mnom, a iza mojih leđa zajedno rušili moj život.