„ČEKAJTE, VI STE MILICA?! ONA MILICA KOJA RADI U RAČUNOVODSTVU?!“, upitao je muškarac, još uvijek se smijući.

Pogledala sam ga zbunjeno.

„Jesam, ali odakle vi znate gdje radim?“

„Moja majka već mjesec dana pokušava da nas upozna! Pokazivala mi je vaše fotografije, a ja sam joj rekao da prestane da mi traži ženu!“

Odjednom sam se sjetila komšinice Vesne, koja je nekoliko puta dolazila u našu firmu i raspitivala se jesam li udata.

„ČEKAJTE, VI STE VESNIN SIN?!“

„Nažalost, izgleda da jesam!“, odgovorio je kroz smijeh.

Htela sam da propadnem u zemlju.

„Izvinite, stvarno moram na posao!“

„Sačekajte! Bar mi recite kako ste uspjeli da sjednete baš u moj automobil!“

Pokazala sam prema susjednom parking mjestu.

„MOJ MUŽ VOZI POTPUNO ISTI!“

Njegov osmijeh je nestao.

„Vaš muž?!“

„Da, muž. U braku sam devet godina i imamo dvoje djece!“

Nekoliko sekundi me je gledao, a onda prasnuo u smijeh.

„E, PA MOJA MAJKA JE STVARNO PRETJERALA!“

Izašla sam iz automobila, ali baš tada zazvonio mu je telefon. Na ekranu je pisalo „Mama“.

Javio se i uključio zvučnik.

„SINE, JESI LI RAZMISLIO O ONOJ FINOJ MILICI?“

Pokrila sam lice rukama.

„Mama, nećeš vjerovati! Upravo mi je sjela u automobil!“

„STVARNO?! PA TO JE SUDBINA!“, povikala je Vesna.

„Jeste, mama, samo što žena ima muža i dvoje djece!“

S druge strane nastala je tišina.

„Kako ima muža?! Meni su rekli da je sama!“

Tada sam se umiješala.

„Gospođo Vesna, ja sam vam prošle sedmice lično rekla da sam udata!“

„PA MISLILA SAM DA SE ŠALIŠ!“, odgovorila je.

Oboje smo prasnuli u smijeh.

Mislila sam da je tu kraj neprijatnostima, ali pravi haos nastao je nekoliko sati kasnije.

Muž me je nazvao s posla.

„MILICE, JE LI ISTINA DA SI JUTROS SJELA NEKOM MUŠKARCU U KRILO?!“

Zanijemila sam.

„KO TI JE TO REKAO?!“

„Zvala me Vesna! Kaže da si njenom sinu sama ušla u auto i da je između vas odmah proradila hemija!“

Počela sam da se smijem toliko da nisam mogla da govorim.

Kada sam mu konačno objasnila šta se dogodilo, samo je uzdahnuo.

„ZNAČI, JA TE DEVET GODINA VOZIM NA POSAO, A TI PRVOG DANA KAD KRENEŠ SAMA NAĐEŠ DRUGOG VOZAČA!“

Uveče smo otišli kod Vesne da razjasnimo cijelu situaciju. Njen sin Nikola već je sjedio za stolom.

Čim me je ugledao, ustao je i svečano pružio ruku mom mužu.

„Drago mi je! Ja sam čovjek kojem je vaša žena jutros pokušala da sjedne u krilo!“

Muž se nasmijao i odgovorio:

„SAMO JE VI ZADRŽITE AKO VAM OPET UĐE U AUTO. MENI STALNO GOVORI DA KASNI!“

Vesna je pocrvenjela, a mi smo se smijali do suza.

Od tog dana prošlo je šest mjeseci. Nikola je u međuvremenu upoznao djevojku, ali njegova majka i dalje tvrdi da je mene prva izabrala.

A moj muž svaki put kada krenem na posao dovikne s prozora:

„MILICE, PROVJERI REGISTRACIJU! I NEMOJ OPET DA SE UDAŠ PRIJE DORUČKA!“

A JA SAM NAUČILA JEDNU VAŽNU LEKCIJU: PRIJE NEGO ŠTO SJEDNEM U AUTOMOBIL, PRVO POGLEDAM KO JE ZA VOLANOM!