Druga sestra, Marina, stalno joj se rugala kako je od bogatašice postala seljanka. Govorila joj je da je sramota što ustaje u pet ujutru, hrani kokoške i radi u bašti dok mi možemo da živimo bez ikakvih briga.
„Udala si se za običnog građevinca, a mogla si imati sve! Pogledaj na šta ličiš!“, govorila joj je svaki put kada bismo se okupili.
Naša najmlađa sestra Ana nikada joj nije odgovarala. Njen muž Marko radio je na građevini, a ona je uzgajala povrće i prodavala domaće proizvode. Nisu imali mnogo novca, ali nikada nisu tražili pomoć.
Jedne nedjelje otac nas je sve pozvao na ručak. Marina je stigla u skupocjenom automobilu, obučena u haljinu koju je platila više nego što Marko zaradi za mjesec dana.
Kada je Ana ušla u jednostavnoj haljini, Marina je prasnula u smijeh.
„JESI LI TI DOŠLA S FARME ILI SA SVADBE? Mogla si barem oprati ruke od zemlje!“
Ana je pocrvenjela, a Marko je spustio pogled. Otac je upozorio Marinu da prestane, ali ona nije odustajala.
„Tata, priznaj da te je sramota što ti kćerka živi među kokoškama!“
Tada je Ana ustala i rekla: „Marina, nikada te nisam vrijeđala zbog načina na koji živiš. Zašto ti toliko smeta moj život?“
Marina se nasmijala i odgovorila: „Zato što si glupa! Odbila si kuću vrijednu nekoliko stotina hiljada evra da bi živjela u blatu!“
Otac je tada udario dlanom o sto.
„DOSTA! Hoćeš li im reći zašto si prošlog mjeseca dolazila kod mene i tražila novac?!“
Marini je osmijeh nestao s lica.
Ispostavilo se da njen muž već mjesecima ima finansijske probleme. Automobil je bio na lizing, stan pod hipotekom, a računi su se gomilali. Marina je od oca tražila 30.000 evra da pokrije dugove, ali je svima govorila da živi savršeno.
„Barem ne živim od prodaje paradajza!“, odbrusila je Ani.
Tada je Marko prvi put progovorio.
„Možda prodajemo paradajz, ali nikome ništa ne dugujemo. I nemoj više da ponižavaš moju ženu.“
Marina je bijesno zgrabila torbu i otišla.
Mislila sam da će se nakon toga opametiti, ali dva mjeseca kasnije nazvala me je uplakana. Muž ju je napustio, a banka je pokrenula postupak zbog neplaćenih rata.
Najviše me iznenadilo kada sam saznala da je upravo Ana prva otišla da joj pomogne. Ponudila joj je da privremeno dođe kod njih dok ne pronađe posao i riješi probleme.
Marina je u početku odbila. Međutim, nekoliko dana kasnije pojavila se na Aninim vratima s dva kofera.
Prvih sedmica nije htjela ni da izađe u dvorište. A onda je jednog jutra Ana zatekla kako sama hrani kokoške.
Kada smo se ponovo okupili kod oca, Marina je pred svima priznala da je godinama glumila bogatstvo koje nije imala.
„Smijala sam se sestri jer radi na zemlji, a ona je jedina imala vrata na koja sam mogla da pokucam kada sam ostala bez svega.“
Ana ju je zagrlila, ali joj je rekla da joj treba vremena da zaboravi sve uvrede.
Danas Marina radi u jednoj prodavnici i iznajmljuje mali stan. Sestre ponovo razgovaraju, mada njihov odnos još nije isti.
A otac je nedavno rekao nešto što nas je sve natjeralo da zaćutimo:
„Nudio sam vam kuće i stanove, misleći da vam tako obezbjeđujem sreću. A ispalo je da je jedina koja je odbila moje bogatstvo naučila da živi bez njega.“
Marina je spustila glavu. Prvi put nije imala nijednu uvredu za svoju sestru.