Stajala sam ispred vile s dva velika kofera, spremna da započnem život o kakvom sam oduvijek sanjala. Njegova žena otvorila je vrata, nasmijala se i rekla: „Izvoli, draga! Samo nemoj poslije da kažeš da te nisam upozorila!“
Mislila sam da je ljubomorna. Gurnula sam kofere unutra i bezobrazno joj odgovorila: „Tvoje vrijeme je prošlo! Sad je moj red da uživam!“
Ona se samo nasmijala, spustila ključeve na sto i otišla.
Prvih nekoliko dana živjela sam kao kraljica. Skupi restorani, pokloni, automobil koji mi je obećao. Međutim, već druge nedjelje počele su čudne stvari.
Moj dragi je svako veče dolazio nervozan, zaključavao se u radnu sobu i razgovarao telefonom. Kada bih ga pitala šta se dešava, urlao je da gledam svoja posla.
Jednog jutra pojavila su se dvojica muškaraca s dokumentima. Tražili su vlasnicu kuće!
„Kakvu vlasnicu? Ovo je kuća mog budućeg muža!“, rekla sam.
Jedan od njih me je pogledao i odgovorio: „Gospođice, ova nekretnina pripada njegovoj bivšoj supruzi. Ona je vlasnik od prvog dana!“
Umalo nisam pala!
Odmah sam nazvala ljubavnika. Kada je stigao, zahtijevala sam objašnjenje. Tada je priznao da vila nikada nije bila njegova, kao ni firma kojom se toliko hvalio. Sve je pripadalo njegovoj ženi i njenoj porodici!
Ali to nije bilo najgore.
Njegova bivša supruga prestala je da finansira njegove dugove. Banka mu je blokirala račune, a automobil koji sam vozila bio je na lizing i morao je da bude vraćen.
„Pa šta ti onda imaš?!“, vrisnula sam.
„Imam tebe! Zar nisi govorila da me voliš?!“, odgovorio je.
Toliko sam pobjesnila da sam ga ošamarila.
Te večeri pozvala sam njegovu bivšu ženu. Javila se mirno, kao da je očekivala moj poziv.
„SAD RAZUMIJEŠ ZAŠTO TI GA NISAM BRANILA? Dvadeset dvije godine sam radila, plaćala njegove dugove i trpjela prevare. Ti si mislila da si mi otela bogatog muža, a zapravo si me oslobodila čovjeka kojeg sam godinama izdržavala!“
Spustila sam slušalicu i počela da plačem.
Mjesec dana kasnije ostavila sam ga. Nisam imala ni automobil, ni vilu, ni bogatog muškarca. Vratila sam se u iznajmljeni stan, a prijateljice kojima sam se nekada rugala nisu željele ni da me saslušaju.
Najveće poniženje doživjela sam kada sam srela njegovu bivšu suprugu. Bila je nasmijana, dotjerana i držala za ruku muškarca koji ju je gledao s toliko nježnosti da sam prvi put osjetila iskrenu zavist.
Prišla mi je i tiho rekla: „Hvala ti. Da nije bilo tebe, možda nikada ne bih skupila hrabrost da ga ostavim.“
Danas imam 39 godina. Sama sam. Dva muškarca čije sam brakove ranije rasturila pokušala su da mi se vrate, ali sam ih odbila.
GODINAMA SAM MISLILA DA SAM POBIJEDILA SVAKU ŽENU KOJOJ SAM OTELA MUŽA. A NA KRAJU SAM SHVATILA DA SAM SAMO UZIMALA ONO ČEGA SU ONE ŽELJELE DA SE RIJEŠE!