Kada je notar izgovorio ime nasljednika, mislila sam da nisam dobro čula. Stan od skoro 100 kvadrata u centru Beograda ostavila je ženi koju nikada u životu nisam vidjela! A meni nije ostavila ni dinar, čak ni da pokrijem troškove sahrane!
„Ko je ta žena?!“, pitala sam drhtavim glasom.
Notar je pogledao dokumenta i rekao da je u pitanju njena dalja rođaka iz Njemačke. Tada sam potpuno izgubila kontrolu. Četiri godine sam toj babi mijenjala pelene, čistila za njom, hranila je na kašičicu, a neka nepoznata žena sada dobija stan vrijedan nekoliko stotina hiljada evra!
Ali pravi šok uslijedio je kada sam saznala da je baba samo sedam dana prije smrti potpisala novi testament!
Odmah sam otišla kod advokata. Kada je pogledao papire, pitao me je nešto od čega mi se sledila krv.
„Jeste li sigurni da je posljednjih dana bila potpuno svjesna?“
Objasnila sam mu da je jedva govorila, da nije mogla ni čašu vode sama da podigne. Advokat je odmah zatražio medicinsku dokumentaciju.
Tri dana kasnije pozvala me je komšinica koja je živjela preko puta.
„Moram nešto da ti priznam. Sedam dana prije smrti kod nje su dolazili jedna žena i neki muškarac. Ti si tada bila u apoteci. Čula sam kako se baba svađa i govori da neće ništa da potpisuje!“
Odmah smo obavijestili advokata. Pokrenuli smo postupak za osporavanje testamenta, a onda je stigao nalaz koji je sve promijenio.
Baba je tog dana bila pod jakim lijekovima, a u medicinskoj dokumentaciji pisalo je da je bila dezorijentisana!
Kada je navodna rođaka saznala da osporavam testament, nazvala me je i ponudila 10.000 evra da odustanem!
„Uzmi novac i ćuti! Ionako si bila obična njegovateljica!“, rekla mi je.
Tada sam shvatila da nešto ozbiljno krije.
Odbila sam ponudu. Poslije skoro dvije godine suđenja, sud je poništio sporni testament jer nije bilo dokazano da je baba u trenutku potpisivanja bila sposobna da razumije njegov značaj.
Mislila sam da ću konačno dobiti stan. Međutim, advokat mi je objasnio da poništavanje testamenta ne znači da stan automatski pripada meni.
Na kraju je stan pripao zakonskim nasljednicima koji se za života nisu ni raspitivali za nju!
Uspjela sam da naplatim dio troškova koje sam dokumentovala, ali četiri godine života niko mi nije mogao vratiti.
Najviše me boljelo što sam pronašla njen stari rokovnik u kojem je svojom rukom napisala: „Ona je jedina koja me nije napustila.“
Čitala sam tu rečenicu i plakala od bijesa.
Danas, kada me neko pita da li bih ponovo njegovala staru osobu uz obećanje da će mi ostaviti stan, kažem samo jedno:
„NIKADA VIŠE NA LIJEPE RIJEČI! ČETIRI GODINE SAM VJEROVALA OBEĆANJIMA, A NA KRAJU SAM OSTALA I BEZ STANA I BEZ NOVCA!“