U 02:17 probudila sam se i zatekla svekra pored svog kreveta!

Srce mi je toliko lupalo da sam jedva disala. Svekar mi je gurnuo trenerku u ruke i naredio da ugasim svjetlo. Dok sam se oblačila, začulo se snažno lupanje na kapiji.

„POLICIJA! OTVARAJTE!“

Pogledala sam svekra. Bio je blijed kao krpa.

„Zašto policija traži mog muža?“

„Zato što je napravio nešto strašno. A ako te pronađu ovdje, pomisliće da si mu pomagala!“

Nisam stigla ništa da pitam. Svekar me povukao prema zadnjim vratima. Tamo nas je čekao njegov automobil.

„Ulazi!“

Odbila sam. Izvadila sam telefon i pozvala muža. Javio se tek iz trećeg pokušaja.

„Gdje si?! ŠTA SI URADIO?!“

„Slušaj oca i ne postavljaj pitanja!“

„NEĆU!“

Tada je izgovorio rečenicu od koje mi se sledila krv.

„Ako ti pokažu fotografiju jedne žene, reci da je nikada nisi vidjela!“

Prekinuo je vezu.

Svekar je pokušao da mi otme telefon, ali sam pobjegla prema kapiji. Policajci su upravo ulazili u dvorište.

„Ja sam njegova supruga! Šta se događa?“

Jedan inspektor pokazao mi je fotografiju žene od tridesetak godina.

Prepoznala sam je odmah.

Bila je to muževa koleginica Marina, koja je prije mjesec dana dolazila kod nas na večeru!

„Poznajete li ovu ženu?“

„Da. Zašto?“

Inspektor me pogledao i rekao:

„Nestala je sinoć. Posljednji put viđena je u automobilu vašeg supruga.“

Svekar je počeo da viče da ništa ne govorim.

Policajci su ga odveli u stranu, a ja sam im ispričala sve.

U stanici sam saznala da je Marina prijavila mog muža zbog pronevjere novca iz firme. Imala je dokumenta koja su dokazivala da je godinama prebacivao novac na privatni račun.

Sinoć ju je pozvao na sastanak, obećavajući da će sve priznati.

Poslije toga joj se izgubio svaki trag.

A onda je inspektor pred mene stavio fotografiju snimljenu nadzornom kamerom.

Na njoj su moj muž i Marina ulazili u vikendicu njegovog oca!

„Znate li gdje se nalazi ova kuća?“

Znala sam. Tamo smo provodili gotovo svaki vikend.

Policija je odmah otišla na adresu.

Dva sata kasnije stigla je vijest. Marina je pronađena živa, zaključana u podrumu vikendice. Moj muž je uhapšen dok je pokušavao da pobjegne kroz šumu.

Ali najgore sam saznala sljedećeg jutra.

Svekar je priznao da je znao gdje se Marina nalazi. Muž mu je naredio da me izvede iz kuće jer je policiji neko anonimno dojavio da su dokazi sakriveni u našoj garaži.

Htjeli su da me sklone kako bi svekar mogao da ukloni dokumenta i novac koje je muž tamo ostavio.

A fotografija dvojice muškaraca? Bili su policajci u civilu koji su nadzirali kuću.

Muž je planirao da, ako ga uhvate, kaže da sam i ja znala za novac.

Kada sam ga nekoliko dana kasnije vidjela pred sudijom, nije me pitao kako sam.

Samo je procijedio:

„Mogla si da ćutiš.“

Pogledala sam ga i odgovorila:

„Mogla sam. Kao što sam mogla i da provedem život s čovjekom kojeg očigledno nikada nisam poznavala.“

Podnijela sam zahtjev za razvod.

Danas, kad god se probudim usred noći, sjetim se svekra pored kreveta i njegove rečenice da nemamo vremena.

Bio je u pravu.

Samo što nije pokušavao da spasi mene, nego svog sina od zatvora.

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *