Kada mi je pokazala fotografiju, noge su mi se odsjekle. Na ekranu je bio moj muž, nasmijan, u odijelu koje sam mu ja kupila za godišnjicu braka. Djevojka je primijetila da sam problijedjela i upitala me je li mi dobro. Jedva sam izgovorila da mi je pao pritisak. A onda je dodala: „Baš ste simpatični. I moj vjerenik ima ženu, ali uskoro će se razvesti. Jadnica još ništa ne zna!“
U tom trenutku poželjela sam da je ošamarim, ali sam se suzdržala. Pitala sam je koliko su zajedno. „Dvije godine. Kupio mi je ovaj stan i obećao da ćemo poslije svadbe živjeti ovdje. Samo čeka da se riješi one svoje dosadne žene.“
Dvije godine! A ja sam za to vrijeme radila u prodavnici, štedjela na sebi i vjerovala mu kada je govorio da nemamo novca ni za more.
Otišla je u kupatilo, a ja sam fotografisala sve što sam pronašla. Na stolu je stajao račun za namještaj od 18.000 evra, plaćen karticom mog muža. U ladici sam ugledala ugovor o kupovini stana. Vlasnica je bila ona!
Kada se vratila, pitala sam je kako se zove njen vjerenik. Izgovorila je njegovo puno ime. Tada sam iz torbe izvadila našu vjenčanu fotografiju i spustila je pred nju.
„Draga, ja sam ta dosadna žena. A ti si upravo angažovala suprugu svog vjerenika da ti čisti stan!“
Djevojka je počela da vrišti da sam lažljivica. Pozvala je mog muža i uključila zvučnik. „Ljubavi, dođi odmah! Ovdje je neka luđakinja koja tvrdi da ti je žena!“
Čula sam njegov glas: „KAKVA ŽENA? PA POSLAO SAM TI ČISTAČICU!“
„Da, dragi, poslao si svoju zakonitu suprugu!“, povikala sam.
Nastala je tišina, a onda je prekinuo vezu.
Dvadeset minuta kasnije pojavio se na vratima. Pokušao je da me izvede u hodnik, ali djevojka mu je stala na put i zahtijevala objašnjenje. Tada je izgovorio nešto što me dokrajčilo.
„Nisam planirao da saznaš ovako. Htio sam da se razvedemo poslije praznika.“
„A zašto si me poslao baš ovdje?“, upitala sam.
Spustio je pogled. „Nisam znao da ćeš danas doći. Ona je tražila čistačicu, a ja sam joj dao tvoj broj, misleći da se nećete sresti.“
Djevojka je tada skinula vjerenički prsten i bacila ga na pod. „Rekao si mi da si već razveden!“
Uzela sam torbu i krenula prema vratima. Muž me uhvatio za ruku i rekao da nemam gdje da odem jer je stan u kojem živimo njegov.
Okrenula sam se i nasmijala prvi put tog dana.
„Stan je kupljen u braku, a za sve ove račune ćeš morati da objasniš odakle ti novac. Vidimo se kod advokata.“
Narednog jutra otišla sam advokatu. Ispostavilo se da je muž mjesecima podizao kredite i trošio zajedničku ušteđevinu na ljubavnicu. Pokrenula sam razvod i postupak za podjelu bračne imovine.
Tri mjeseca kasnije saznala sam da ga je i ljubavnica ostavila. Stan koji joj je kupio bio je pod hipotekom, a on je ostao s dugovima koje više nije mogao da otplaćuje.
Najveća ironija? Poslije razvoda pozvao me i pitao može li privremeno da spava kod mene dok se ne snađe.
Odgovorila sam mu samo jednom rečenicom: „MOGU DA TI PREPORUČIM DOBRU ČISTAČICU, ALI KREVET ĆEŠ MORATI SAM DA PRONAĐEŠ!“