Srce mi je toliko lupalo da sam jedva čula muža. „Ne ulazi tamo! Zovi policiju odmah!“ vikao je. Pokušala sam mu objasniti da sam dobila poruku s njegovog broja, ali veza se prekinula.
Tada se iz podruma začuo muški glas: „Molim te, pomozi mi! Zaključan sam!“ Glas je zvučao poznato. Bio je to naš komšija Dragan, čovjek koji nam je godinama pomagao oko kuće.
„Dragane, jesi li to ti?“ povikala sam.
„Jesam! Brzo, gubim krv!“
Spustila sam se još dvije stepenice, a onda ugledala nešto zbog čega sam se sledila. Na zidu pored podruma visila je fotografija mene i muža, snimljena prije samo tri dana, dok smo spavali!
Potrčala sam prema izlazu, ali ulazna vrata su se zalupila. Neko ih je zaključao spolja.
Telefon mi je ponovo zazvonio. Bio je muž.
„Policija dolazi! Sakrij se negdje i ne odgovaraj nikome!“
„Dragane je u podrumu!“
Nastala je tišina.
„Kakav Dragan? Pa on je juče otišao u Njemačku!“
U tom trenutku glas iz podruma se promijenio.
„Znam da si gore! Siđi da završimo ono zbog čega sam te doveo!“
Sakrila sam se iza starog ormara i pozvala policiju. Dok sam šapatom objašnjavala gdje se nalazim, začula sam korake na stepenicama.
Muškarac je izašao iz podruma. Kroz pukotinu ormara vidjela sam njegovo lice.
Bio je to Marko, bivši radnik firme mog muža, kojeg su otpustili prije šest mjeseci zbog krađe.
U ruci je držao krvavu krpu i moj stari telefon koji je nestao prošle godine!
„Znam da si ovdje“, govorio je. „Tvoj muž mi je uništio život. Sad će vidjeti kako je kad mu neko uzme sve!“
Prišao je ormaru. Zadržala sam dah.
Baš kada je pružio ruku prema vratima, spolja se začula policijska sirena. Marko je potrčao prema zadnjem izlazu, ali tamo su ga već čekala dvojica policajaca.
Muž je stigao nekoliko minuta kasnije. Zagrlio me toliko snažno da sam počela da plačem.
U policiji smo saznali cijelu istinu.
Marko je nekoliko dana pratio muža. Te noći ga je presreo na parkingu, zaprijetio mu nožem i oteo automobil. Muž je uspio pobjeći, ali mu je Marko prethodno uzeo telefon.
Krv na sjedištu bila je Markova. Posjekao se dok je pokušavao da razbije zaključanu pregradu u automobilu.
A fotografija naše spavaće sobe?
Tu je uslijedio najveći šok.
Marko je priznao da je mjesecima ulazio u našu kuću pomoću rezervnog ključa koji mu je dao čovjek kojem smo najviše vjerovali.
Naš komšija Dragan!
Nije bio u Njemačkoj. Krio se kod rođaka i čekao da Marko završi posao. Zajedno su planirali da me otmu i od muža traže novac.
Obojica su uhapšena.
Ali najviše me pogodilo ono što mi je muž priznao nekoliko dana kasnije.
„Znaš zašto sam se toliko uplašio kad si spomenula Dragana? Prije mjesec dana rekao mi je da si mu se žalila na naš brak i da planiraš da me ostaviš.“
Nikada mu to nisam rekla.
Tada sam shvatila da nas nije samo pokušao opljačkati. Mjesecima je pokušavao da nas posvađa, razdvoji i uništi.
Od te noći više nikome ne ostavljamo rezervni ključ.
A svaki put kada telefon zazvoni poslije ponoći, prvo pogledam da li je moj muž zaista pored mene.