Kuma je odjednom prestala da viče. Pogledala je svog muža, pa mene, i počela da plače. Moj muž je stajao raskopčane košulje, dok su ga dvojica prijatelja držala da ponovo ne nasrne na kuma.
„Šta si mu rekla o meni?“, pitala sam.
Kuma je odmahnula glavom. „Nisam mislila da će ovako ispasti.“
„PRIČAJ!“, zaurlao je kum i udario šakom o sto.
Tada je izgovorila nešto što me presjeklo.
„Rekla sam mu da tvoj muž već mjesecima planira da te ostavi. Čeka samo da prodate stan.“
Okrenula sam se prema mužu. Prije dvije sedmice ubjeđivao me da prodamo naš stan i kupimo veći. Već smo imali dogovoren sastanak s agencijom.
„Je li to istina?“
Ćutao je.
Kuma je nastavila: „Obećao mi je da ćemo zajedno otići čim dobije svoj dio novca.“
Kum je ponovo krenuo prema njemu, ali su ga gosti zadržali. Njegova majka je odvela djecu u drugu sobu, a moja svekrva je počela da moli ljude da prestanu da snimaju.
Tada je moj muž konačno progovorio.
„Dobro, jesam bio s njom! Ali to je završeno! Ona me proganja već mjesecima!“
Kuma je iz torbe izvadila telefon.
„ZAVRŠENO? A KO MI JE JUTROS POSLAO PORUKU DA REZERVIŠEM APARTMAN ZA PETAK?“
Pokazala mi je prepisku. Prepoznala sam njegov broj. Pisalo je da će meni reći kako ide na službeni put.
Ali posljednja poruka bila je najgora.
„Samo izdrži još malo. Kad prodamo stan, konačno ćemo imati novca da počnemo ispočetka.“
Osjetila sam kako mi se želudac okreće.
„Znači, dok sam ja birala zavjese za naš novi dom, ti si planirao život s njom?“
Nije odgovorio.
Uzela sam torbu i krenula prema izlazu. Potrčao je za mnom, uhvatio me za ruku i rekao da ne smijem zbog jedne greške uništiti petnaest godina braka.
„Jedne greške?“, ponovila sam. „Sedam godina si me lagao!“
Tada se pojavila kuma. Bila je pijana, ali dovoljno prisebna da shvati šta je uradila.
„Molim te, nemoj reći djeci“, prošaputala je.
Pogledala sam je i rekla: „Moju djecu više nikada nećeš vidjeti.“
Sutradan sam otkazala prodaju stana i zakazala razgovor s advokatom. Muž je spakovao stvari i otišao kod majke.
Tri dana kasnije nazvala me kuma. Plakala je i govorila da ju je moj muž ostavio čim je shvatio da od prodaje stana neće biti ništa.
„Uništila sam brak zbog čovjeka koji me nikada nije volio“, jecala je.
„Nisi ga uništila sama“, odgovorila sam. „Ali si izgubila prijateljicu koja bi za tebe sve učinila.“
Spustila sam slušalicu.
Mjesec dana kasnije saznala sam da je kum podnio zahtjev za razvod. Moj muž je pokušavao da se vrati kući, obećavao terapiju, molio za oproštaj.
Nisam pristala.
A najtužnije od svega bilo je što je naš sin jednog jutra pitao: „Mama, hoće li tata opet doći da živi s nama?“
Zagrlila sam ga i rekla da ćemo ga oboje uvijek voljeti.
Tog dana sam shvatila da me nije najviše boljela muževa prevara, nego činjenica da su se dvoje ljudi kojima sam najviše vjerovala godinama smijali iza mojih leđa.