Srce mi je počelo lupati kada sam prepoznala Sanju, sekretaricu direktora u firmi mog muža. Prije samo tri dana sjedila je za našim stolom i večerala s nama!
Odmah sam pozvala muža.
„Gdje je Sanja?“ pitala sam.
„Na bolovanju. Zašto?“
„Zato što je sinoć izašla iz komšinicinog stana u njenom kaputu!“
Nastala je tišina. Zatim je muž spustio slušalicu.
Pet minuta kasnije stigla mi je poruka: „NE MIJEŠAJ SE U TO. NIJE ONAKO KAKO IZGLEDA.“
Tada sam shvatila da i on nešto krije.
Pozvala sam policiju i predala snimak. Inspektor me je pitao da li sam sigurna da je žena na snimku Sanja. Pokazala sam mu njenu fotografiju.
„Gospođo, znate li da je ta žena prije šest mjeseci prijavila nestanak svog brata?“
Odmahnula sam glavom.
„Njen brat je vaš komšija!“
Zanijemila sam. Znači, čovjek koji je živio vrata do mene koristio je lažno ime!
U 14:20 policija je pronašla njegov automobil napušten pored rijeke. U gepeku su bili ženski kofer, krvava jakna i komšinicin telefon.
Pomislila sam na najgore.
Tada mi je zazvonio telefon. Nepoznat broj.
„Ako želiš da je vidiš živu, dođi sama u staru fabriku“, rekao je muški glas.
Odmah sam obavijestila inspektora. Policija je organizovala nadzor, a ja sam, prema njihovim uputstvima, otišla na dogovoreno mjesto.
U 18:45 otvorila su se vrata fabrike.
Preda mnom je stajao moj muž!
„Šta ti radiš ovdje?!“ povikala sam.
„Došao sam da izvučem Sanju iz nevolje“, odgovorio je.
Iza njega se pojavila moja komšinica. Bila je živa, ali preplašena.
„Reci joj istinu!“ viknula je na mog muža.
Tada je sve počelo da se raspliće.
Komšija je godinama ucjenjivao Sanju zbog novca koji je pronevjerila u firmi. Moj muž je otkrio manjak, ali je umjesto prijave pristao da prikrije dokumentaciju. Zauzvrat je uzimao dio novca.
Komšinica je slučajno pronašla njihove poruke i zaprijetila da će sve prijaviti.
Zato su organizovali njen nestanak. Sanja je obukla njen kaput kako bi na snimku izgledalo da je dobrovoljno otišla, dok ju je komšija odvezao u fabriku. Kofer i telefon ostavio je u automobilu da zavara policiju.
„A krv?“ upitala sam drhteći.
„Posjekla sam ruku dok sam pokušavala pobjeći“, odgovorila je komšinica.
Muž mi je prišao.
„Molim te, nemoj ništa govoriti policiji. Sve možemo riješiti!“
U tom trenutku začulo se: „POLICIJA! RUKE U VIS!“
Inspektori su ušli sa svih strana. Muž je pokušao pobjeći kroz zadnja vrata, ali su ga odmah zaustavili.
Komšiju su pronašli iste večeri, a Sanja je uhapšena narednog jutra.
Mjesec dana kasnije komšinica mi je došla na kafu. Donijela je malu kovertu.
Unutra je bila kopija dokumenta koji je pronašla prije otmice.
Na njemu je stajao potpis mog muža, a ispod njega moje ime.
„Šta je ovo?“ upitala sam.
„Dokaz da je tvoj muž prije dvije godine podigao kredit koristeći falsifikovanu dokumentaciju na tvoje ime.“
Ostala sam bez riječi.
Tog dana sam shvatila da sam živjela s čovjekom kojeg uopšte nisam poznavala.
Komšinicu sam spasila jednim telefonskim pozivom. A njena poruka u 23:57 spasila je mene od čovjeka kojem sam najviše vjerovala.