Moj dragi suprug i ja bili smo u braku 46 godina

Žena iz cvjećare je nekoliko trenutaka ćutala, a onda tiho rekla: „Gospođo, nije došlo do greške. Vaš suprug je ovo dogovorio prije nego što je preminuo.“

Nisam razumjela.

Objasnila mi je da je nekoliko mjeseci prije smrti došao sam u cvjećaru. Već je znao da mu nije ostalo mnogo vremena. Uplatio je unaprijed bukete za narednih deset godina i ostavio precizna uputstva: svakog Dana zaljubljenih isti datum, ista adresa i poruka napisana njegovom rukom.

Spustila sam telefon i počela plakati.

Tek tada sam primijetila malu kovertu među ružama. Nisam je ranije vidjela. Na njoj je pisalo: „Za moj prvi Dan zaljubljenih kada ne budem pored tebe.“

Otvorila sam je drhtavim rukama.

„Ako ovo čitaš, znači da sam uspio da te iznenadim još jednom. Znam da si ljuta što sam otišao prvi. I ja bih bio. Ali obećao sam ti prije 46 godina da će moja ljubav prema tebi rasti sve dok postojiš ti.“

Nisam mogla dalje.

Pozvala sam djecu. Došli su jedno za drugim, a ja sam im pokazala pismo. Najstariji sin ga je pročitao do kraja.

Na posljednjem dijelu otac je napisao:

„Nemojte dozvoliti mami da prestane živjeti zato što mene nema. Vodite je na more. Natjerajte je da izađe iz kuće. I kada bude tvrdoglava, podsjetite je da sam rekao da mora.“

Kroz suze smo se počeli smijati. Bio je to upravo on.

Ali najveće iznenađenje stiglo je godinu kasnije.

Ponovo je zazvonilo na vrata.

Novi buket.

Ovoga puta poruka je bila drugačija:

„Moja ljubav za tebe i dalje raste. A sada uradi nešto za mene — idi na mjesto gdje smo se prvi put poljubili.“

Djeca su insistirala da odem.

Na klupi u parku pronašla sam najmlađu kćerku sa malom kutijom. Otvorila ju je. Unutra je bio moj stari vjenčani prsten koji sam godinama ranije prestala nositi jer mi je postao tijesan. Muž ga je krišom odnio zlataru, proširio i ostavio kćerki sa uputstvom kada da mi ga preda.

Tada sam shvatila koliko je dugo pripremao svoj odlazak, a da nas nije opterećivao strahom.

Prošlo je još osam godina.

Svake godine dobijala sam cvijeće.

Deseti buket stigao je uz posljednju kovertu.

Plašila sam se da je otvorim, jer sam znala da poslije nje više neće biti novih poruka.

Pisalo je samo:

„Ako si stigla do ovog pisma, održala si obećanje i nastavila živjeti. Sada više ne treba da čekaš moje cvijeće. Kupi ga sebi. I svaki put kada ga pogledaš, znaj da moja ljubav za tebe nije prestala da raste.“

Sljedećeg Dana zaljubljenih prvi put niko nije pozvonio.

Obukla sam kaput, otišla u istu cvjećaru i kupila sebi najljepši buket.

Na karticu sam napisala njegovih pet riječi:

„Moja ljubav za tebe raste.“