Taksista je zaključao vrata i rekao: „Od ovog trenutka radite tačno šta kažem.“

Nisam znala šta da mislim. Pogledala sam staru fotografiju u njegovoj ruci i odmah prepoznala muža. Bio je najmanje deset godina mlađi, ali nije bilo sumnje. Pored njega je stajao isti čovjek iz crnog automobila koji nas je pratio.

„Odakle vam ovo?“ pitala sam, jedva izgovarajući riječi.

Taksista je kratko pogledao u retrovizor. „Tvoj muž i ja smo nekada radili zajedno. A ovaj iza nas nije slučajno tu.“

Srce mi je tuklo sve jače. Tražila sam da me odmah odveze u policiju, ali je odmahnuo glavom. „Ako odemo pravo tamo, pratiće nas do vrata. Prvo moramo da ga izgubimo.“

Naglo je skrenuo u usku ulicu, zatim kroz prolaz između dvije zgrade. Crni automobil je proletio pored skretanja. Taksista je ugasio svjetla i zaustavio se iza napuštenog skladišta. Tada mi je pružio telefon.

Na ekranu je bila poruka mog muža: „Ako ti se nešto desi, zovi Milana. On zna sve.“

Zaledila sam se. Poruka je bila poslata taksisti prije tri dana.

„Zašto bi vam moj muž slao ovako nešto?“

Taksista me pogledao ozbiljno. „Zato što je znao da će večeras pokušati da dođu do tebe.“

U tom trenutku moj telefon je zazvonio. Muž. Javila sam se odmah, ali umjesto njegovog glasa začuo se nepoznat muškarac: „Ako želiš da ga vidiš živog, izađi iz auta.“

Taksista mi je istrgao telefon i prekinuo vezu. „Ne izlazi.“

Crni automobil se pojavio na kraju ulice.

Ovog puta taksista nije bježao. Iz pretinca je izvadio malu memorijsku karticu i stavio mi je u ruku. „Ovo je razlog zbog kojeg vas jure. Tvoj muž je godinama čuvao dokaze protiv njih.“

Nekoliko sekundi kasnije začule su se sirene. Taksista se nasmijao prvi put. „Nisam te vozio nasumično. Policija nas prati cijelo vrijeme.“

Crni automobil je pokušao da pobjegne, ali dvije policijske patrole zatvorile su ulicu.

Muž je pronađen te noći u jednoj garaži na periferiji, vezan ali nepovrijeđen. Tek tada mi je priznao da je prije mnogo godina radio za firmu koja je prala novac i da je mjesecima pokušavao da preda dokumente istražiteljima.

A taksista? Bio je njegov nekadašnji kolega i jedini čovjek kojem je još vjerovao.

Kada sam ga pitala zašto mi muž nikada ništa nije rekao, samo je odgovorio: „Zato što je mislio da će te tako zaštititi.“

Tog trenutka sam shvatila da je upravo njegova najveća tajna zamalo postala razlog da ga zauvijek izgubim.

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *