Potrčala sam prema autobusu i dozivala ga. Spasioci su pregledali svako sjedište, ali ga nije bilo ni među povrijeđenima ni među djecom koja su stajala pored puta. Nastavnica je ponavljala da ga je vidjela kako ulazi.

Vozač je bio u šoku i nije mogao govoriti. Policija je pronašla sinov ranac ispod jednog sjedišta, ali njegov telefon nije bio u njemu. Nazvala sam broj. Javio se nepoznat muškarac i rekao: „Dječak je sa mnom. Nemojte paničiti.“ Veza se odmah prekinula.

Policajac je uzeo moj telefon i pokušao ponovo. Muškarac se nije javljao. U glavi sam već zamišljala najgore. Onda je jedna djevojčica rekla da je poslije sudara vidjela mog sina kako izlazi kroz zadnja vrata i trči prema šumi. Za njim je otišao čovjek u radnoj jakni.

Pretraživanje je počelo odmah. Nakon gotovo sat vremena iz šume su izašli moj sin i radnik obližnje pilane. Dječak je bio blatnjav i držao komad svoje majice oko čovjekove ruke.

Tek tada smo saznali šta se dogodilo. Poslije sudara sin je čuo dozivanje iz automobila koji je autobus potisnuo niz padinu. Vidio je muškarca zarobljenog pored vozila i potrčao da mu pomogne. Uzeo je telefon iz ranca, ali ga je tokom spuštanja ispustio. Muškarac ga je pronašao i javio mi se, a zatim se veza prekinula jer je baterija bila gotovo prazna.

Sin je pokušao podići granu koja je pritiskala čovjekovu nogu i pri tome se posjekao. Umjesto da se vrati, ostao je uz njega, stegao mu ranu svojom majicom i dozivao pomoć. Čovjek u radnoj jakni čuo je viku iz pilane i pronašao ih.

Kada sam ga zagrlila, prvo sam bila zahvalna, a onda strašno ljuta. Rekla sam mu da nikada više ne smije nestati s mjesta nesreće bez da odrasloj osobi kaže gdje ide. Plakao je i odgovorio da se bojao da čovjek u automobilu neće preživjeti ako čeka.

Povrijeđeni čovjek je prebačen u bolnicu i oporavio se. Kasnije je došao u školu da mu zahvali. Rekao je da je dječak ostao uz njega dok su se svi ostali sklanjali od dima i razbijenog stakla.

Nesreća je mogla završiti mnogo gore. Nekoliko djece je bilo povrijeđeno, ali niko nije izgubio život. Vozač drugog automobila priznao je da je zaspao za volanom.

Danima poslije nisam mogla zaboraviti osjećaj dok sam stajala pored praznog sjedišta i njegovog ranca. Sin me jeste uplašio kao nikada u životu, ali sam shvatila da nije nestao zato što je bježao. Otišao je prema nečijem glasu dok su svi ostali pokušavali izaći na sigurno.